Nakon gotovo pet godina, nekoliko "Gradskih reportera", vijećničkih pitanja, gunđanja posjetitelja, prašnjavih cipela i izguljenih potpetica možemo reći – konačno. Šljunčanu stazu ispred dvorane žatika zamijenio je asfalt. Nedavni sajam Promohotel, osim po novostima u turizmu i ugostiteljstvu, mnogi će sigurno pamtiti i po tome što su po prvi put u poznatu porečku dvoranu mogli ući kako i dolikuje, ne probijajući se šljunčanom stazom ispred ulaza kojom su za vrijeme manifestacija jurili automobili i dostavni kombiji ostavljajući prolaznike u oblacima prašine, ili pak vijugajući labirintom škalina koji je potrebno proći do ulaza dvorane kada dolazite s njene gornje strane.
Osim toga, pješacima je još lakše od kada je ispred dvorane napravljen rotor pa posjetitelji iz pravca grada više ne moraju čekati zeleno svjetlo na tri semafora da bi došli do dvorane. Iako je asfaltiranje 200-tinjak metara staze i platoa ispred ovog sportskog objekta te nasipavanje bankina sa strane i sadnja zelenila trajala gotovo do samog otvaranja Promohotela, ipak je na kraju uspješno odrađena. Nasipani su dijelovi izdržali prvi test kišnih dana koji su pratili sajam, a asfalt je donio olakšanje posjetiteljima, koji su prijašnjih godina u takvim slučajevima morali gacati po blatnim lokvicama.
– Izgleda bolje i lakše je hodati. Prošle godine za vrijeme Vmistre sam se osramotila jer sam obukla sandale s visokom petom, ali po onoj kvrgavoj stazi koje je bila prije bilo mi je teško hodati pa sam se morala držati za ruku prijateljice, a neki poznanici koji su nas vidjeli su se smijali i pitali me da li sam se napila kada ne mogu hodati, priča mi poznanica.
Valjda će od sada takvih problema biti pošteđeni posjetitelji skorašnje popularne vinske izložbe, plesnih natjecanja, koncerata i sajmova čije vrijeme u Žatiki upravo dolazi.
Pitanje je jedino zašto se toliko čekalo? Godinama se uređenje prilaza odgađalo s obrazloženjem da je dvorana dio velike gradske sportske rekreacijske zone u kojoj je planiran stadion, bazen, trgovi i staze, u sklopu kojeg je trebala biti uređena i spomenuta staza. No, vrijeme je prolazilo, a zbog gospodarske krize sportska je zona stavljena na čekanje. I nakon pet godina čekanja i raznih varijanti uređenja, prihvaćeno je ono najčešće predlagano – asfaltiranje prilazne staze i hortikulturno uređenje. Praktično rješenje ovom zdanju, na kojem će osim čistačica, sigurno biti zahvalni i svi oni koji, kako bi zablistali na velikim porečkim eventima, odluče obući nove cipele. A trakavica oko prilaza porečkoj ljepotici, kako neki vole nazivati ovu dvoranu, valjda je ovime dobila svoj kraj.

V. Habereiter, Glas Istre