Prtljaga razbacana po aerodromskoj garderobi čeka ambasadora ili njegove sluge da je odnesu do konačnog odredišta. Dostavljači su donijeli naručeni materijal i sada soba ( sabornica ) čeka dekoratera da je malo "ušminka" prije dolaska ambadasadora ili "provincjalne publike". Možda materijal za 48. annale očekuje domaćicu koja će suprugu sa čekićem i čavlima odrediti zid i mjesto gdje treba objesiti "Umjetnost".
Likovna djela traže pažnju, koncentraciju gledatelja, mjesto s kojeg ćeš mu uputiti pogled, vrijeme koje se u turističkom gradu na moru – u ljeto – ne poklapa s vremenom za plažu ( i prije i poslije podneva ). Svatko likovnu poruku čita svojim "jezikom", ali izbornik i priređivač izložbe ne smije napustiti djela – poruku, jer se umjesto ljubavi može isčitati i mržnja. Mržnja prema napuštenoj ili zapuštenoj manifestaciji ne manifestira ništa drugo nego ništavilo. Djela koja su tu kao da su zalutala to ne zaslužuju, jer su doživljena, iskazana i po mom osobnom sudu kreativna i vrijedna.
U očekivanju ambasadora šefovi protokola su nervozni, ostalim sudionicima se zijeva, jer su tu po službenoj dužnosti, a nakon prijema ostaje razbacan inventar – ukoliko je to bila ideja postavljača izložbe – onda je uspjela, ali likovna djela su izgubila – devalvirana su na razinu inventara.

R.V.Aleksić