Ja sam kao turistički djelatnik, ljeti imam pune ruke posla, a zimi radim samo pola radnog vremena, kaže dr. Mirko Jerković, specijalist opće medicine koji već petnaest godina vodi svoju privatnu ordinaciju u Gortanovoj ulici u centru Poreča, baziranu uglavnom na rad s turistima. Prije dvadesetak godina iz Njemačke se preselio u Poreč, u vrijeme kada je počela privatizacija zdravstvene njege u nas. Budući da je sustav HZZO-a uglavnom bio popunjen liječnicima, odlučio je otvoriti privatnu ambulantu, a odlično znanje njemačkog i ruskog znatno mu je pomoglo i pridonijelo da njegove usluge traže upravo turisti. Kako veli, na ruku mu je išlo i to što njegovi kolege koji rade u sustavu često puta nemaju vremena za pružanje usluga stranim gostima.
– Često izlazim na teren, a pokrivam cijelu Poreštinu. Poziv stigne iz hotela, kampa, apartmana ili privatnih kuća.
Ima ljudi koji stvarno ne mogu doći u grad, ali ima i onih koji baš žele kućni posjet liječnika. Ja sam fleksibilan, dostupan sam od 8 do 22 sata i mogu uvijek doći autom. Tijekom svih ovih godina već sam stekao rutinu
tako da posao u ordinaciji i na terenu teče bez problema,
veli Jerković.
Sve se njegove usluge plaćaju jer ordinacija radi isključivo privatno. Iako, kako veli, većina europskih zdravstvenih osiguranja ima ugovor s HZZOom prema kojem turisti plaćaju jedan dio usluga i koji dobar dio njih i koristi, ima još i dosta onih koji se radije odlučuju na posjet koji plaćaju. Jerković ističe da je u prednosti zbog brzine usluge i mogućnosti dijagnosticiranja koje se može obaviti na jednom mjestu, pa se sve češće dogada da, osim turista, njegove usluge koriste i domaći, pogotovo u ljetnim mjesecima.
– Imam oko šest tisuća doma ćih ljudi koji povremeno traže moje usluge, oni imaju svoje liječnike i svoje kartone, ali tu dolaze da naprave neki pregled, pretragu. U ljetnim mjesecima dolaze najčešće jer rade u turizmu cijeli dan i treba im neka usluga brzo, jer ne mogu čekati smjenu svog liječnika, ističe Jerković, koji u ordinaciji obavlja specijalističke preglede obiteljske medicine, EKG, ultrazvuk, pretrage krvi i urina, daje injekcije, infuzije, cjepiva, šiva rane pod lokalnom anestezijom, sve što, kako veli, može napraviti svojim znanjem i opremom. U slučaju da pacijent treba njegu u Općoj bolnici u Puli, dogovara prijevoz putem Hitne medicinske službe ili ustanove za zdravstvenu njegu Eleonora. Osim usluga liječenja, Jerković asistira i za nekoliko vodećih osiguravajućih kuća iz Europe, za njihove pacijente koji završe u bolnicama na području Balkana. Za ove kuće uspostavlja vezu s bolnicama u kojima su smješteni njihovi pacijenti i procjenjuje njihove sposobnosti za povratak u domovinu. Na pitanje koji su najčešći pacijenti njegove ordinacije u ljetnim mjesecima, odgovara da su to Nijemci, Nizozemci, Skandinavci, Talijani, a u zadnje vrijeme vrlo često i Rusi.
– Rusi su specifični, njihova su bolesna stanja za nas možda malo smiješna, pretjerana. Stvar je u tome što oni u Rusiji plate osiguranje kod agencija i onda ovdje, zbog uboda komarca ili jedne iglice u nozi, odmah zovu doktora jer im troškove plaća osiguranje. Slovenci dolaze vrlo rijetko, oni najčešće skoknu preko granice u slovenske bolnice. Ima i Talijana koji koriste medicinske usluge, ali se u većini slučajeva oni ipak samo informiraju.
Primjerice, na vrata ordinacije dođe njih dvadeset, a liječnika zapravo treba samo dvoje i nakon puno pitanja na kraju se ipak odluče da ne trebaju usluge, priča Jerković. Najviše intervencija ima za vrijeme sunčanih dana, kada je i puno više opeklina, ozljeda, alergija, uboda i upala. Jerković ističe i jako dobru suradnju s osobljem u hotelima i na recepcijama jer je, kako kaže, i jima jako bitno hoće li doktor doći u posjet pacijentu.
– Hitna služba je za hitne slučajeve i oni će tada izaći na teren, ali gostima to nije bitno, oni su došli iz Rusije, njihovo se dijete udarilo u mali prst i žele uslugu liječnika odmah. Upravo to je i najčešći problem sa zahtjevima pacijenata, ima nekih koji smatraju da se problem mora riješiti odmah. Ali kada se izade na mjesto dogadaja i kada se porazgovara s pacijentom, onda se situacija malo smiri, veli Jeković. Drugi problem mu zadaju promet i ljetne gužve na cesti koje dolazak i povratak u grad znaju znatno odužiti, ali s njima se bori kao i svi, strpljenjem.
– Kao i svi u stranoj zemlji, i turisti kod nas uvijek su nesigurni kada trebaju usluge liječnika jer ne znaju kako kod nas zdravstvo funkcionira. Tehnološki još uvijek jako zaostajemo za razinom usluga u Europi. Kad turista pošaljete u bolnicu i kada vidi sobe u kojima su više od dvije osobe i kakvu opremu imaju, već sutra zove i pita da mu se organizira transport kući. Naša oprema i tehnologija je nažalost još uvijek daleko od one europske i bez obzira na napore naših liječnika, još uvijek im ne možemo pružiti onu uslugu koju  bi dobili u svojoj zemlji, zaključuje Jerković.

V. HABEREITER, Glas Istre