Zadnje vrijeme u našem gradu zaredali su pokušaji dizanja bankomata u zrak. I to od strane mladih ljudi. Nisam siguran na koji način tumačiti takve diverzije, obzirom da su ne samo izvršene vrlo nestručno i nepažljivo, već u većini slučajeva pljačkaši nisu uspjeli odnijeti plijen.
Svi ćemo se odmah referirati na pomanjkanje kućnog odgoja, neučinkovitost institucija, nekvalitetne obrazovne sustave… Međutim, stvar je daleko kompleksnija od toga. Kako svaka stvar ima urzrok i posljedicu, tako se i u ovim slučajevima može definirati i uzrok i posljedica. Međutim, osim samog uzroka, može se definirati i preduzrok.
Naime, osnovni je uzrok želja za brzim dolaskom do gotovine, ili čak avanturizam. Ali iza svega toga leže određeni preduzroci. Jer se iza takvih pokušaja oružanih pljački krije više inputa koji se gomilaju, i u konačnici dovode do odluke za izvršenje takvog djela.
Jedan od osnovnih preduzroka je poremećaj sustava vrijednosti. Naime, sjećam se da sam sa skupinom prijatelja u školi iz čiste šale sakrio hrvatski grb. Mi utome nismo vidjeli ništa loše dok nas razrednik nije upozorio što bi se dogodilo da smo kojim slučajem za vrijeme bivše države maknuli Titovu sliku. Dakle, nakon promjene iz komunizma u demokratski poredak, izgubio se sustav vrijednosti poštovanja prema nečemu što su generacije stvarale ili što je nekakva imovina od koje veliki broj ljudi ima direktnu ili indirektnu korist. I u ovim slučajevima pljački bankomata postoji upravo ta definicija, nepoštivanje tuđeg nasljeđa. I to iz čistog revolta, obzirom da nam je svima krivo usađena definicija da se u demokraciji može činiti što god se poželi.
Drugi je preduzork činjenica da se uništavanjem određene privatne imovine podsvijesno šalje određena poruka vlasniku te imovine. U prošlom je režimu sva javna imovina bila društvena, pa tako i moja i tvoja. Na taj su način svi ljudi gradili određeni odnos prema javnoj imovini. Kako je danas većina imovine u nečijem privatnom vlasništvu, na taj se način možda šalje i poruka tom vlasniku.
Još se jedan preduzorok može naći u holivudskim nametnutim junaštvima "đejmsbondovskog tipa". I to u obliku raznih frajera koji dižu auta i cijele zgrade u zrak, i upravo zbog toga se žene doslovno lijepe za njih. Još jedan primjer iz svoje mladosti. Kao djeca, znali smo nabavljati karabit i bacati ga u posude napunjene vodom, što je dovodilo do nekakve mini ekspolzije. I s time smo se hvalili pred curama, jer smo bili uvjereni da ćemo na taj način biti veći frajeri. Naravno, to curama nikada nije bilo interesantno. Zato sumnjam da će cure padati na dečke koji dižu bankomate u zrak, ako je povod takvom činu bila želja za dobivanjem nekakvog statusa u društvu, pogotovo pred ženskim rodom, upravo onako kako to izgleda na filmu.
Jedan od možda ključnih preduzroka je stanje u kojemu se nalaze mladi ljudi. Često bez posla i bez nekakve perspektive. A svoje snove o vlastitom autu ili putovanjima ne mogu ostvariti baš zbog toga što nemaju dovoljnu količinu novca. Zato često pribjegavaju takvim aktivnostima, upravo na temelju iskustva kojega imaju prateći vijesti, u kojem je krađa bilo kakvog oblika, i to često bez posljedica, sasvim uobičajena pojava. To i te mlade ljudi tjera da se jednako ponašaju, makar i pod cijenu odlaska na sud. Ako stvar i dođe do suda, obzirom na zatpanost sudova baš takvim sitnim kriminalnim radnjama, ukradena lova može se u međuvremenu brzo potrošiti na luksuz koji je inače manje dostupan.
Zato ne treba te mlade ljudi odmah osuđivati kao kriminalce bez kvalitetnog kućnog odgoja. U većini se sličajeva radi o mladim ljudima željnima avanture, duboko pod utjecajem svega što vide oko sebe.

zzlevak