Porečki gradonačelnik Edi Štifanić voli se pohvaliti transparentnošću rada i dostupnosti podataka iz Gradskog proračuna i vlasti općenito.  Iznenađuje me stoga da niti nakon punih pet mjeseci nisam iz gradske uprave uspio dobiti pojašnjenje jedne stavke iz ovogodišnjeg proračuna koja doslovce glasi: “Kapitalni projekt K100014 Skulptura ‘La mula de Parenzo’ – 100.000 kuna”.

Nažalost, osim telefonskih odgovora glasnogovornice, na moje povremene požurnice, da još čeka odgovor iz nadležne službe ni danas ne znam o čemu se tu radi. A tema je za Porečane, osobito za one koji vole memoriju svoga grada, vrlo zanimljiva. Riječ je, naime, o pjesmi “La mula de Parenzo” (ili, Parenso u lokalnom istrovenetskom dijalektu), popularnoj kanconeti i neslužbenoj gradskoj himni, koja je jedan od nematerijalnih simbola grada, možda i onaj najprepoznatljiviji, a koju bi nerijetki voljeli vidjeti opredmećenu – kao djevojku-butagaricu iz Poreča, kao što uostalom govore stihovi “La mula de Parenzo ga meso su botega…”.
Ta ideja o skulpturi posvećenoj “muli” nije nova. I nije samo ideja. Naime, prije desetak godina, 2006., postojale su čak dvije inicijative da se takav jedan spomen postavi negdje u gradu; jednu je najavio tada osnovani Rotary klub, a drugu je i do makete doveo porečki kulturni pregalac Drago Orlić. Taj je lik mlade, imaginarne Porečanke u građanskom kostimu iz pretprošlog stoljeća, s košaricom pod rukom, rad pulskog kipara Milana Legovića, rodom Kaštelirca, bio ljeta 2006. predstavljen u Teatrinu Circola.
Odjeci su bili pozitivni; počeo je Orlić od sugrađana i lokalnih tvrtki skupljati novac za brončani odljevak u naravnoj veličini – zapravo,  nadnaravnoj (statua je, prema najavama, trebala biti visoka 1,9 metara), razgovaralo se o mjestu gdje bi se mogla postaviti – negdje u starom gradu ili neposredno ispred zidina… – i onda je sve pomalo stalo. Ne zbog novca, nego zbog gradske vlasti i tada predvođene spomenutim Štifanićem, koja je izbjegavala odrediti lokaciju na koju bi se skulptura postavila.

Urbana legenda kaže – a mislim da nije daleko od istine – da je postavljanje te skulpture odgodio, da ne kažem zabranio, sam Nino Jakovčić, veliki šef partije na vlasti i sam Porečan, jer mu se nije svidjela, ličila mu je previše na Barbiku. Neću “de gustibus”, ali doista je bilo netransparentno kako je gradska vlast “otkantala” ovu inicijativu.

Je li sto tisuća kuna u ovogodišnjem proračunu za skulpturu “La mula de Parenzo” konačno namijenjeno za Legovićevu statuu, ili će biti raspisan kakav natječaj, ili je gradska vlast već našla neko drugo umjetničko rješenje… odgovor čekam(o) pet mjeseci.

Zašto? Možda zato da građane Poreča skrbnici njihovih para opet dovedu pred gotov čin, ali u svojoj režiji (kao što su nam “uvalili” onu skulpturu na Trgu slobode), a ne na inicijativu tamo nekog Orlića koji im nije po ukusu.

Goran Prodan, Glas  Istre