U Hrvatsku se godišnje uveze hrane u vrijednosti većoj od dvije milijarde dolara, odnosno više od 10 milijardi kuna, a izveze hrane koja vrijedi tek 1,4 milijarde dolara. Najveći su uvoznici hrane maloprodajni trgovački lanci poput Konzuma, Lidla, Kauflanda i Plodina, zatim prehrambena prerađivačka industrija poput PIK Vrbovca, Gavrilovića, Podravke…

Oni ne samo da proizvode već, kako je napisano na pakiranjima, rade još nešto – uvoze, prepakiravaju i prerađuju. Stoga svi oni koji misle da kupuju domaće samo zato što je na proizvodu logo i naziv hrvatske firme – jako griješe. Već letimičnim pregledom hrane na policama dućana dolazimo do činjenice da Hrvati, kako izgleda, ne uzgajaju baš ništa, pa ni ono što bi kod nas trebalo rasti.

Primjerice, Franckovo suho grožđe je podrijetlom iz Turske, suhe smokve “Vedrini” također nisu rasle na našoj obali već u Turskoj, a iz iste zemlje dolaze i suhe marelice. Podravkina sjeckana rajčica je iz Italije, kukuruz iste tvrtke dolazi nam iz Mađarske, grah iz Italije, a koliko smo uspjeli provjeriti, jedino je konzervirani grašak domaći, odnosno rastao je u Hrvatskoj.

Nemamo očito ni svoga začinskog bilja. Tako bosiljak tvrtke AGZ dolazi iz Egipta, lovor je iz Turske, a jedino je peršin domaći. Kao zemlja na moru nemamo ni dovoljno svoje ribe. U dućanima se tako prodaje smrznuti “Ledo” oslić koji nam dolazi, vjerovali ili ne, čak iz Argentine. Ima tu i smrznute ribe s Islanda i Španjolske, dok se maslinovo ulje na našim policama radi od maslina koje su stigle iz Italije i Grčke.

(B. PETROVIĆ, Glas Istre)

VIŠE O OVOJ TEMI ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE