Voda je veoma važna za život u Poreču, povjesničari svjedoče da je ona to od utemeljenja grada. Zato čudi suvremeni, svakodnevni odnos građana i njihove lokalne uprave prema toj dragocjenoj tekućini. Pesimisti tvrde da će voda uskoro biti i jedan od uzroka ratova, a ne više crna tekućina – nafta.
Poreč se kroz povijest brinuo o vodi, svjedoče o tome i materijalni ostaci stare arhitekture, od antike do konca prošlog stoljeća. Najsvježiji primjer je projekt Zavičajnog muzeja Poreštine, koji istražuje gradnju, graditelje, investitore i lokacije starih porečkih šterni ( rezervoara vode ). Ne tako davno, u 80-im godinama 20. stoljeća lokalne vlasti u Istri su imale krizne stožere zbog nestašica i redukcija isporuke vode. Bilo je i zabrana pranja automobila, zalijevanja vrtova, isključivila se dostava vode po ulicama i kvartovima u turističkoj sezoni kako bi se osigurala dovoljna količina vode za turiste i turističko gospodarstvo. Izgrađene su diljem Istre mnogobrojne vodospreme, akumulacijsko jezero, cvjevovodi – prespoji, prepumpne stanice i tome slično. Kada se snabdijevanje normaliziralo sve je zaboravljeno u trenu. Situacija nije bolja, nisu otkriveni novi izvori vode, nije smanjen gubitak vode iz vodovoda, a disciplina korištenja, štednja i odgovoran odnos prema potrošnji ponovno su se pretvorili u nemar, nebrigu i anarhično ponašanje. U međuvremenu izgrađeno je na tisuće obiteljskih kuća, apartmana, vikend kuća i vila, a vode je još uvijek isto – malo.
Povod ovom malom povratku u prošlost je nekoliko hidranata u porečkoj marini i gradskoj lučici koji me svaki put kada šetam uz more razvesele, ali i zabrinu.
Prije Poreča živio sam u velikom, milijunskom gradu i kao dijete, i kao tinejdžer znao sam se za kolovoških vrućina na asfaltu osvježiti na nekom od uličnih hidranata, a u vrelim noćima po povratku sa zabava znao sam preskakati mlazove perača ulica, koji su upravo s tih hidranata crpili vodu za čišćenje i osvježenje prometnica. Naravno bilo je i požara, te sam kao novinar svjedočio da su ti hidranti spasili mnogu imovinu i ugasili mnogi požar.
Upravo tome i služe hidranti u porečkoj luci, za održavanje čistoće, snabdijevanje plovila vodom i za gašenje požara.
No, jedno pitanje koje se nameće brzinom munje, a gdje su hidranti na porečkim parkiralištima; gdje su u obiteljskim naseljima ? Kakvo je stanje s aspekta sigurnosti, o tome nisam primjetio ni retka u redovitim izvješćima vatrogasaca i policije, komunalnog odjela ili poduzeća.
Oba velika gradska parkirališta nemaju ili nisu vidljivi hidranti, a na tim parkiralištima se u ove vrele dane smjesti na milijune Eura vrijednosti, koja u sebi sadrži na stotine litara ili desetine tona benzina. Tko će ugasiti požar, ukoliko do njega dođe. Cisterne ? Koliko njih imamo i da li mogu stići na vrijeme u porečkom prometnom kolapsu ?
Hidrant je nasušna potreba, a ne skulptura u prostoru. Hidrante treba planirati i graditi, pogotovo ukoliko se preradi sva otpadna voda koja se do sada "bacala" u more. Navodnjavanje i zalijevanje također treba hidrante …

R.V.Aleksić