A košraka u Hrvata mora krenuti naprijed, hoćeš-nećeš, jer nam je jako potrebna i bez nje se ne može. Ne zato što mi volimo košarku (a volimo je) nego iz jednog jednostavnog razloga: košarka je jedini mogući način da se barem jednom u dva tjedna napune one sportske hale koje zbog SP u rukometu niču po većim hrvatskim gradovima. Bez košarke, popunjenost tih hala ovisi o rukometu (odbojka nam je slaba, a vaterpolo baš nije zgodan za dvorane), a dva derbija godišnje – između Zagreba i Metkovića – uz povremene koncerte i/ili političke mitinge, ne mogu nikako napuniti hale u svim gradovima. A bez popunjenosti, bolje nam je da odmah nakon finalne utakmice rukometnog prvenstva pošaljemo bagere da ih sruše, prije nego što nagomilaju prevelike gubitke. Znači, ono što nam je potrebno su jake košarkaške momčadi, koje na domaće utakmice ne samo u Zadru nego i u Zagrebu, Splitu, Osijeku… mogu privući peteroznamenkasti broj gledatelja barem jednom na mjesec. Kako do toga doći, ako krećemo od sadašnje situacije?

cijeli članak

Marko Fančović, Večernji list