Preksinoć je u sklopu programa »Jazz u Lapidariju« Zavičajnog muzeja Poreštine koncert održala najautentičnija i najavangardnija pojava hrvatske glazbene scene – Josipa Lisac.

Srčano, predano i s puno emocija mnogobrojnoj je publici priuštila dvosatni program izvevši velik broj svojih hitova te pokazavši i dokazavši svoju snažnu umjetničku individualnost i veličinu. Posebnost njezinih nastupa čini spoj originalne vokalne kreacije i izvanserijske vizualnosti. Svojim osebujnim, baršunastim glasom, uz svu predanost glazbi koja je njezina strast i život, izvela je niz poznatih pjesama i (iznova) oduševila publiku.

Na pozornicu je prvo izašla samo Josipa i kao intro izvela »Ave Mariju«, uz diskretnu pratnju Gojka Tomljenovića za klavijaturama, da bi se zatim pojavio cijeli bend, koji čine Josip Grah na trubi i harmonici, Borna Šercar na bubnjevima i udaraljkama, Davor Ivelić na bass gitari te Robert Vnuk na gitari. Kad su se svi »posložili« počeli su prvi taktovi »Boginje«, a publika je već bila u ekstazi. Odlična je bio solo bubnjara Šercara kao uvod u skladbu »Ja bolujem«, a Grahova harmonika u »Kraljici divljine« (Gdje Dunav ljubi nebo) dala je toj skladbi čar mediteranskog melosa. Čule su se i pjesme »Dok razmišljam o nama«, »Danas sam luda«, »O jednoj mladosti«, »Hir, hir, hir«, »Magla«, »Traje noć«, »Pjesma za tebe«, »Život je samo most« i brojne druge. Svaku pjesmu Josipa Lisac duboko proživljava, nadahnuta emocijama koje hrabro i vješto prenosi publici, bez zadrške, bez zaostataka, zato u mnogim preobrazbama ne gubi identitet, nego ga čuva i gradi.

Tijekom cijele večeri publika je lagano pjevušila i njihala se u ritmu njezinih pjesama, a glasnim pozivom na bis izmamili su i pjesmu »Na, na, na«. Svojom energijom, kreativnošću, simpatičnošću i iznad svega glazbenim mogućnostima te postignućima, kao i sposobnosti da u svojoj kvaliteti bude svaki put drugačija, Josipa Lisac zadržava staru i privlači mladu publiku. Ovim je koncertom to još jednom dokazala.

Debora Cukola Zeneral, Glas Istre