Kad sam u ponedjeljak izašla u grad, prvo što mi je došlo na pamet bilo je ono iz reklame "Uh, lakše se diše", tako mi je prije par dan prijateljica opisala osjećaj koji ju je preplavio nakon što je dan poslije izbora izašla na ulicu i vidjela da su sa stupova javne rasvjete na prometnicama i u gradu skinuti plakati raznih kandidata za gradonačelnike i vijećnike na netom završenim izborima. Istina, većina ih je skinuta, ali ne svi, pa se na cesti još uvijek može naići na kakav poluisprani plakat za kojeg bi bilo dobro da ga komunalni redari skinu i tu "uslugu" naplate strankama i listama, a prihod stave u gradsku blagajnu.
Kako su izbori za gradonačelnika i članove vijeća u Poreču ovaj put bili prilično dinamični i napeti, tako je rasla i promidžbena kampanja koju su kandidati pripremili. Plakati na stupovima javne rasvjete, trafostanicama, jumbo, mega i giga i ostali plakati uz cestu, baneri, natpisi na privatnim zgradama, leci na automobilima, iz aviona, s tribine … Sve nas je to bombardiralo ovih dana s doslovno svakog kantuna u gradu. I kada ste se konačno po povratku iz centra grada probili kroz šumu plakata, skupova, fešti i došli do auta i skinuli s brisača sve moguće letke s nasmiješenim licima i divnim obećanjima te sjeli u auto i mislili da je to gotovo, uključite radio – a tamo emisija s kandidatom ili kandidatima na temu izbora.
Ovogodišnja predizborna kampanja u Poreču se pretvorila, kako su neki rekli, u mali građanski rat – skidanje plakata, šaranje, preljepljivanje bili su dio svakodnevnice. Neki su izlazili noću da čuvaju plakate da im ih konkurenti ne uništavaju, drugi su pak izlazili da šaraju, a neki su navodno sami uništavali svoje plakate da bi poslije za to optuživali konkurente. Nije nedostajalo niti navodnih prijetnji, fizičkih obračuna. optuživanja na Facebooku i sličnoga. "Ne mogu više gledati ove odvratne komentare nekih koji misle da su svu pamet pobrali, a dubioznog su morala i totalni autsajderi", rekla mi je jedna poznanica.
Sada, nakon gotovo mjesec dana kampanje, ovaj je rat s plakata gotov i glavni akteri kreću u pravu, konkretnu, iako težu promidžbu kojom se u slijedeće četiri godine trebaju dokazati na gradskom vijeću, što je puno teže i zahtjevnije nego mjesec dana raznih praznih obećanja novinarima i građanima.
Nadamo se da će odabrani u gradske vlasti, ali i svi oni koji su u raznim javnim poduzećima i ustanovama pokazati jednako zalaganje, srčanost i borbu u rješavanju problema grada i građana kao onu koju su pokazali u predizbornoj kampanji.

V. Habereiter, Glas Istre