"Ma daj, kakva su ti to preseravanja?… To su sve petparački štosevi… Jeftine igre riječima, prizemni sofizmi i pripite batude u oštarije. Jedan zbrdozdolni miš-maš glupavih nevjera i zavjera iz meksičkih sapunica, glupirajućih Murphyjevih zakona i glupih tobože psiholoških savjeta za frustrirane klimakterične muškarce. Ki će ti to čitati", govori Brekky, koji definitivno nije pas, nego jedan od glavnih likova zbrke kozerija "Jebeš karakter koji nije labilan" iz pera novinara Glasa Istre Gorana Prodana.

Kozerija koje su, ne istim redom kao u knjizi, izlazile u podlistku Zoom Glasa Istre između 2005. i 2008. godine u kolumni "sam kod kuće 3". Prodan je knjigu promovirao i poklonio je za svoj rođendan onima koji su došli na promociju u gradskoj knjižnici u srijedu navečer.

Citirani dio pripada prvoj kozeriji i odlična je ilustracija Prodanove cinične autorske biti, duhovitosti i, tobož, skromne zdvojnosti. Možda je to što stavlja u usta Brekkyju dijelom istina, ali Prodan je sve to što si stavlja na teret, tako lijepo zapleo u svakoj priči, uronio u kontekst, dodao puno autoironičnosti i samokritike, priče su formalno znalački sročene. I premda neće za njih dobiti Nobela ni Bookera, to je vrijedno štivo koje neće samo nasmijati, koje plijeni šarmom i ekscentričnom elegancijom pisma, jezika i sadržaja. Imalo je svoju publiku i kad je izlazilo u nastavcima, a imat će je i knjiga – ne samo među klimakteričnim muškarcima i njihovim boljim polovicama.

Prodan je knjigu sam napisao, uredio, lektorirao, financirao, cenzurirao i predstavio. Doduše, rekao je pred prepunim gledalištem čitaonice, da je izdavač Abitus, poduzeće u vlasništvu Druge Najbolje Supruge Na Svijetu (također jedne od junakinja kozerija), te da je nije kanio sam predstavljati.

"Trebao ju je predstaviti Drago Orlić, jer mi je dužan za onih par puta kada sam mu napisao prelijepe predgovore, ali se izvukao. Zapravo je danas operiran i preživio je i ovaj puta i dobro je", rekao je Prodan. Sam je napisao i predgovor, zapravo preuredio jednu od priča pod naslovom "Ipak sam ja Prvo Ja", iz koje je citat s početka ovog teksta. Rekao je da su mu se nudili urediti knjigu, ali je odlučio učiniti to sam najprije zato jer se bojao da bi urednik mogao misliti da to nije dovoljno dobro za objaviti kao knjigu, ili da bi urednik napravio izbor s kojim se autor ne bi složio…

"Zato u knjizi ima puno pogrešaka. Ali, kako bi rekao Orlić: nema usne bez brka, ni knjige bez pogreške. A kad pročitate onu uvodnu priču, gdje razgovaramo pas i ja, sve će biti jasno i dalje ne morate čitati. Pisao sam to za zabavu i sve je izmišljeno", poručio je Prodan prije nego što je pročitao nekoliko kozerija koje su nasmijale i raspoložile publiku.

A nakon toga čekali su ih odlični kolači iz kuhinje Goranove mame i punice – ipak mu je bio rođendan, a oni se, kako kaže u jednoj od kozerija, u njegovoj obitelji slave makar uz kolače. Mnogi sugrađani ipak su najprije stali u red čekati da im autor posveti primjerak knjige. O "pjesmičici na kraju", naslovljenoj "Cice Frau Gruber" nije rekao ni riječi. Ona je bonus, nagradna. Možda je Franci uglazbi. Ili Goranove "angurije", Denis Mikatović i Dorijana Čitar koje su mu na promociji zapjevale na tanko i debelo.

Zbrku kozerija "Jebeš karakter koji nije labilan" Gorana Prodana u izdanju Abitusa oblikovao je i za tisak pripremio Vladimir Bugarin, odnosno njegova tvrtka "5do12", a tiskana je u nakladi od 300 primjeraka u Tipomatu u Starom Čiču. Uspjeli su napraviti baš lijepu knjigu, ne samo sadržajno.

(Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre )