Koliko se samo afera oko korupcija izredalo zadnjih dana oko nas. Je li to moguće da je korupcija toliko prisutna u našim životima ? Hoćemo li ju ikada iskorijeniti ? Bojim se da ne, jer ne pristajemo sa razbijanjem korupcije u najbanalnijim stvarima. Naime,
žali mi se poznanik kako se niti najmanje nije dobro osjećao kada je prilikom rutinskog pregleda kod liječnika utvrđeno da boluje od nekakve akutne bolesti kralježnice, te da mora odraditi rentgenski snimak. Ništa to ne bi bilo toliko strašno kada lista čekanja na rentgen ne bi bila toliko duga da je na red mogao doći tek krajem 10 mjeseca, a stiuacija je toliko bolna da bi to trebalo odraditi jučer, a ne sutra.
Kao jedna od solucija koja je stajala na raspolaganju je odlazak u privatnu polikliniku, gdje se stvar puno brže rješava ali je i puno skuplja, za razliku od normalne procedure, u kojoj pacijent ništa ne plaća. Odlučio se konsulitirati sa ordinacijom u kojoj je trebao odraditi pregled, i tamo su mu ponudili da rentgenski snimak odradi u sklopu privatne posjete toj istoj ordinaciji.
U tom slučaju, na red odlazi već sutra dan. Što je tu krivo? Krivo je to što se u istoj ordinaciji, istom gradu, istom domu zdravlja redovnim putem mora čekati i po nekoliko mjeseci a ukoliko se u tom istom gradu, istoj ordinaciji i istom domu zdravlja na pregled dolazi putem privatnog aranžmana, tada je termin slobodan već idući dan.
Liječnici i pacijenti su najmanje krivi za to. Za to je najviše kriva zakonska regulativa koja to dopušta. Možda je najopasinija ta tanka linija između obavljanja prakse sa aparatima koje kupuje dom zdravlja u javne svrhe ali i u svrhe privatne prakse.
Liječnici rade svoj posao, i nude solucije kakve jesu, a to je brži dolazak na red uz plaćanje. Još su više u krivu državne administracije koje su ukinule mogućnost povrata poreza po osnovi takvih privatnih plaćanja ili osiguravajuća zdravstvena društva koja ne priznaju takva plaćanja kao opravdana plaćanja za povrat putem dopunskog osiguranja zbog toga što pacijent nije privatnu posjetu odradio putem njihove poliklinike.
Dakle, tko je onda kriv za takvu situaciju ? Krivi smo svi mi, jer toliko olako pristajemo na – budimo iskreni – oblik korupcije, koliko god to teško bilo za reći. Naime, nije li to vrlo slično korupciji, kada netko plaćajući medicinsku uslugu na koju ima pravo i za koju ima potrebu puno prije dobije tu istu uslugu. I što je još bitnije, da netko plaća određenu uslugu da bi dobio pravo na nešto u istim uvjetima u kojima tu uslugu primaju i drugi samo kasnije od njega?
Ako mislimo da je to izdvojeni slučaj, možemo se poslužiti i slučajem studenata koji moraju plaćati studij za razliku od onih koji studij ne plaćaju. Nije li i to oblik korupcije, u kojoj netko mora platiti da bi dobio pravo ne nešto što mu je potrebno i na što ima pravo? I što je još bitnije, u istom prostoru sa istim profesorima i u potpuno jednakim uvjetima u kojima studiraju i studenti koji studij ne moraju plaćati ?
Vrlo su sličan slučaj i radni uvjeti u određenoj radnoj organizaciji, posebice u pogledu uvjeta plaća koju radnici primaju. Ne podsjeća li na korupciju slučaj u kojemu netko dobija veću plaću samo zato što je bitan svome šefu i upravo ga višom plaćom šef nastoji zadržati u svojoj firmi? Nije li korupcija slučaj u kojemu, dakle, jedan radnik radi u istim uvjetima, istom prostoru, gotovo jednak posao i za to prima puno višu plaću od radnika za kojega je šef procjenio da i nije toliko bitan?
Možemo li mi uopće iskorijeniti korupciju iz društva, kada dopuštamo i u najbalnijim situacijama da novac određuje tko ima pravo na nešto a tko ne?
Ne stvaramo li mi koruptivno društvo kada kažemo djetetu – "Hajde, spremi svoju sobu i dobit ćeš 5 kuna". A u istoj kući, u istim uvjetima smatra se sasvim normalnim da npr. majka sprema sobu umjesto djeteta i za to ne dobije ništa zauzvrat.

zzlevak