Prva sekunda dugonajavljivanoga ´dana D´ napokon je ušla u potrošnju. Hrvatskoj je dozvoljeno pristupiti početku pregovora o priključenju Europskoj uniji. Koliko smo se gluposti naslušali posljednjih godina…. naprimjer: "Mi moramo u Europu jer smo oduvijek bili predziđe kršćanstva!"

Naravno da je to bilo ključno za primanje tako da ulazimo u finiš zajedno s katoličkom Turskom. Ne zna se s koje je tko strane zida bio, ali i ako je bilo nekih razlika upravo zadnji događaji pokazuju da tih razlika nema ili spadaju u davnu prošlost.

Činjenica jest da je Hrvatska posljednja dominantno katolička zemlja koja nije u Europskoj uniji. No, kako već znamo u europski ustav nije ušao zahtjev Vatikana i pokojnog pape Ivana Pavla Drugog o kršćanskim korijenima Europe plus otvaranje pregovora o ulasku Turske u EU govori o nekom novom vremenu. Turska ima neriješen problem Kurda koji žive i u okolnih pet država. Nitko im nije baš sklon, a pretpostavlja se da ih ima oko 25 milijuna.

S Turskom Europa dolazi do Sirije, Iraka, Irana, Gruzije, Azerbejdžana i Armenije, što Europu gura u trusno područje oko Kaspijskog jezera i Bliskog istoka u kojem SAD nikome, pa ni Europi neće dozvoliti nikakav upliv. Jedino tko se na Bliskom istoku može pojaviti, ali samo kao mlađi brat, jest Velika Britanija. Ostali Europljani na tom području nisu dobrodošli. Uostalom kad su trebali intervenirati u Iraku, i to bez Rezolucije UN-a, pratio ih je u stopu samo Tony Blair.

Što o Europi misle Amerikanci najbolje govori najveća američka vojna baza u Europi izvan Njemačke. Ona je, gle slučajnosti, stacionirana na Kosovu. Odmah pored su njihove trupe u Makedoniji. Poznato je da Amerikanci ne odlaze od tamo kuda dođu osim ako ih teška muka ili neki daleko važniji cilj ne odvuče.

Postojeće baze na Kosovu i Makedoniji omogućavaju im brzo djelovanje na Bliskom istoku te kontrolu prijevoza nafte u Europu. Položaj im omogućuje da tu dostavu i spriječe ukoliko im je neophodno. No, otvaranjem Europe za Tursku više se ne radi o europskim već o euroazijakim integracijama, gdje odavno već kuca i Izrael koji je poodavno na ledu zbog odnosa prema Palestincima na Zapadnoj Obali i do jučer u Gazi.

Hrvatski pregovarački tim trebao bi imati jasno definirane ciljeve koji su za Hrvatsku vrlo važni, važni i manje važni. Ovaj i ovakav pregovarački tim koji sada stupa u pregovore u svakom će slučaju za duže vrijeme odrediti koordinate kretanja Hrvatske i to ne samo u Europi. Stoga bi u prvi plan trebalo baciti sposobne, elokventne i u jezik pregovaranja uključene pregovarače.

Nažalost, znajući koliko znaju i kakva je većina ministara s kojom se trudi vladati ova Vlada, nije za očekivati da je skupina pregovarača s kojima se sada ide u pregovore najbolje što bi Hrvatska u ovom trenutku mogla dati.

Ukoliko ih se iz ovih ili onih razloga sada ne može mijenjati onda bi se skupina za potporu trebala ojačati sa svim stručnjacima koji su spremni svoje znanje staviti u funkciju boljitka generacija koje dolaze.

Svaka zemlja koja je pregovarala o uvjetima ulaska imala je i svoje specifične zahtjeve od kojih nije htjela odustati i nakon što uđu u Europsku uniju. Nema niti jednog razloga da i Hrvatska ne zauzme čvrst stav oko nekih točaka koje se smatraju izuzetno važnima.

I dok pregovori traju treba se sjetiti da smo vrlo krvavo i bolno izašli iz državne zajednice u kojoj smo uvijek bili barem nekih 20 posto nečega i uvijek drugi – iako je bilo još kandidata koji su nam htjeli oteti drugo mjesto. Sada, niti petnaest godina od osamostaljenja, ulazimo u novu zajednicu, Europsku uniju, u kojoj ni u čemu nećemo biti ni drugi ni deseti, možda ni dvadeseti (osim po zaduženju koje ćemo donijeti sa sobom kao miraz u EU).

U situaciji kad kao mala, deindustrijalizirana i zadužena zemlja ulazimo u tako veliku konglomeraciju, moramo odrediti nekoliko sidara od kojih niti hoćemo niti možemo odustati, ukoliko želimo sačuvati bilo kakav identitet. Ako se greška potkrade iz ovog ili onog razloga, za pedeset godina neće biti ni toponima, a kamoli čega drugoga na prostoru gdje se danas još uvijek, ma koliko mala i slaba bila, nalazi Hrvatska.

Pavle Kalinić

10.10.2005.