Od koncesionara se naplati koncesija, a on daje plažu u potkoncesiju nekom drugom i zarađuje na razlici. Je li to zakonito, pitala je vijećnica Mekota. Iz Grada Poreča odgovaraju da zbroj svih naknada za potkoncesiju može iznositi najviše do 50 posto koncesijske naknade

Pitanje upravljanja pomorskim dobrom je važna stavka svakog naselja na obali. Tiče se sistema njegovog iskorištavanja u turističke svrhe i s tim povezanog problema zaštite pomorskog dobra kao općeg dobra. Što bi Latini rekli “res communes omniuni: odnosno ono što pripada svim ljudima te je u tom smislu neotuđivo, ne može biti objekt stjecanja prava vlasništva, i konačno, ne može biti u prometu. Ukratko, nitko ti ne može zabraniti niti naplatiti pristup moru. No, pomorskim se dobrom upravlja putem koncesija i svjedoci smo kako naše plaže ljeti postaju predmetom intenzivnog iskorištavanja.

Gledam ispred sebe otok Sveti NIkola i sjetim se Porečana koji mi je ispričao da je ljetos doživio neugodnost kad ga je stražar tvrtke koja je na otoku izgradila turističke objekte pokušao udaljiti s otoka dok je vezivao malu barku za grotu s namjerom da se tamo sunča i kupa.
Jer, načelno, nema tog ulaganja koje može umanjiti vrijednost zakona.
U vezi toga porečka gradska vijećnica Snježana Mekota je uputila gradskoj upravi zanimljivo vijećničko pitanje s još zanimljivijim početnim nastupom s obzirom da se radi o vijećnici koja iza sebe ima dug vijećnički staž.

– Ja tu nešto ne razumijem pa molim da mi se objasni. Raspiše se natječaj za koncesiju, pod određenim uvjetima. Od onoga tko je dobio područje na upravljanje naplati se koncesija, a on daje u potkoncesiju nekom drugom i zarađuje na razlici. To je isto kao kada korisnici na natječaju dobiju štand i onda ga daju u podnajam. Je li to zakonito? Ono što sam ja na brzinu našla u propisima kaže da se koncesija može prenijeti u cijelosti ili dati dijelom u potkoncesiju u istom opsegu i pod istim uvjetima pod kojima je i dobivena, uz suglasnost davatelja koncesije. Dajemo li mi, kao jedinica lokalne samouprave, suglasnost za svaku potkoncesiju? Može li se na potkoncesiji zarađivati ili koncesionar predaje samo dio svojih ovlasti nekome tko će odrađivati posao koji njega ne zanima, upitala je Mekota.

U praksi potkoncesionar se mora vraški potruditi da posao obavlja što je moguće bolje da bi na kraju izvukao neku korist pa mu je u interesu da svaki pedalj pomorskog dobra bude pod kontrolom. Često se događa da se pristup do mora ogradi a sve u cilju udaljavanja tzv. slobodnjaka, običnih građana koji dolaze koristiti svoje neotuđivo pravo.

Ovih je dana stigao pismeni odgovor porečke gradske uprave koji prenosimo u cijelosti:

“Odredbom članka 35. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koncesija se može prenijeti u cijelosti ili dati dijelom u potkoncesiju u istom opsegu i pod istim uvjetima pod kojima je i dana, uz suglasnost davatelja koncesije. Obavljanje djelatnosti i pružanje usluga na području pod koncesijom definirane su odlukom o davanju koncesije i ugovorom o koncesiji. Odlukom o davanju koncesije i ugovorom o koncesiji definirano je da djelatnosti i pružanje usluga na površini pod koncesijom može obavljati isključivo ovlaštenik koncesije, a iznimno i treće osobe na temelju ugovora o potkoncesiji i uz prethodnu suglasnost nadležnog upravnog odjela kojeg za to ovlasti Skupština Istarske županije. Zbroj svih godišnjih naknada za potkoncesiju može iznositi najviše do 50 posto godišnjeg stalnog dijela koncesijske naknade iz ugovora o koncesiji”, stoji u odgovoru gradske uprave.

Snježana Mekota nije zadovoljna odgovorom.
“Gradska uprava uopće nije odgovorila na moje pitanje, nije objasnila postupa li po zakonu odnosno izdaju li suglasnosti o davanju pomorskog dobra u potkoncesiju. Iz odgovora razvidno je jedno: dok zakon određuje iznimnost prakse davanja pomorskog dobra u potkoncesiju, svjedoci smo da je potkoncesija postala praksa a ne iznimka”, kaže Mekota.

Elio VELAN, Glas Istre