POREČ – Nedjeljna večer na porečkoj rivi. – Trebate parfem?, pita »ambulantna« prodavačica uz rasklopni plastični stolčić pun kutija poznatih mirisnih marki. Obično ne odgovaram na ta i slična gnjavatorska pitanja ljetnih, dobrim dijelom nelegalnih prodavača koječega, ali hajde da napravim mali izuzetak.

– A trebate li Vi komunalnog redara?, odvratih. Prije nego je šinjora stigla otvoriti usta, stiže prgavi glas mladog prodavača »firmanih« patika sa susjednog stolića. – Komunalni redari su ti tamo u općini, pokazuje mi rukom dobro informirani mladac. Smijem se i vadim fotoaparat.

– Samo probaj slikati, došao je do mene u prijetećem, goropadnom stavu gospodara rive, a za njim odmah još dva »petešića«. Da se »nešto« dogodilo, sigurno bi ih se u tren oka skupilo još desetak, jer puna ih je riva. Naravno, jednako je sigurno da nestaju »u vidu lastinog repa« kad im komunalni redari pokušaju stati na rep.

Okrenuo sam se, ali da ne završi samo na pogledima i slikanjima, nazvao sam dva komunalna redara. Jedan je slobodan, drugi je odradio nedjeljnu »šihtu«. A i da dođu, mala je vajda. To je uglavnom stara igra mačke i miša. Mački su, naravno, nelegalni prodavači i ostali uzurpatori javnih površina, kako na rivi tako i drugdje po gradu. Malo dalje, ugostitelj iz bivše gradske kavane ležerno je ili pak drsko iznio još jedan red stolova, naravno bez dozvole. Dozvolu nemaju, onu za parkiranje u pješačkom dijelu rive, ni drski vlasnici ili korisnici uvijek istih vozila.

Sve to, dakako, nije od jučer ni samo ovoga ljeta. Građani negoduju, a lokalni obrtnici i trgovci žale se zbog nelegalne konkurencije. Gradska vlast, dijelom i objektivno ograničena lošim propisima i neefikasnim represivnim sustavom, uglavnom je neuspješna u rješavanju ovih problema. Lakše joj je trošiti stotine tisuća kuna u master planove i arhitektonske projekte uređenja rive, nego na nju uvesti elementarnog reda.

Nije problem urediti rivu, treba njome gospodariti.

Piše: G. P.