Utoliko bi bilo glupo ne prihvatiti novi asfalt, koji je, ističu, puno trajniji i sigurniji, manje klizav od običnog. No, nećemo se jako iznenaditi ako lokalna vlast dogodine naruči takvo asfaltiranje još gradskih prometnica, sada plaćenog iz gradskoga proračuna. Uostalom, ulice moraju biti sigurne. Zato su tu rotori, pametni semafori, novi asfalt … Sve pet. I naravno deseci milijuna kuna iz gradskoga proračuna. Iz onog istog iz kojeg se neusporedivo manje novaca daje za sigurnost druge vrste – svakodnevice mladih. Porečka omladina u »kliskim« godinama u slobodnom je vremenu dobrim dijelom prepuštena ulici i vlastitoj improvizaciji. Istina, postoje sportski i tehnički klubovi, zdravi gradovi, crveni križevi … koji doista obuhvaćaju dio gradskih tinejdžera i onih malo starijih. No, iz nekog nepoznatog razloga mladi se žele baviti i kojekakvim drugim aktivnostima. Ponekad se uspiju u njima i organizirati, pamtimo Otvoreni krug, sada pratimo USB, ali sluh gradskih vlasti puno je izoštreniji na parkirališta, rotore, obilaznice i velebne dvorane nego na kakve-takve prostore za okupljanje i tog dijela omladine. Nije da takvih prostora nema – Grad je onomad kupio cijelu bivšu tvornicu ribe koja je "dušu dala« za takvo što, ali tamo su, u očekivanju apartmansko-ugostiteljske izgradnje, pretežno razna skladišta. Za sramotu gradskih vlasti, USB-ovci svoje radionice drže u susjednom starom remontu koji je u privatnom vlasništvu!

Jasno je da gradu koji stremi turističkom uspjehu treba uređena komunalna infrastruktura. Nejasno je ipak da godinama nijedna vladajuća garnitura ne uspijeva pomaknuti kotačić u glavi pa da shvati bitnu razliku između ulaganja u komunalije i u omladinu. Mnogi komunalni projekti mogu čekati. Godina, dvije, pet, i nisu neka frka, ali mladi ne mogu čekati, oni rastu, vrijeme koje im prođe ne može se nadoknaditi.

Grozan primjer takve neosjetljivosti porečka vlast daje aktualnim uređenjem parkića kraj gradsko-županjske uprave. Taj je mogao još desetljeće biti isti, a da to ne bude ama baš nikakav problem. Ali ne, pola milijuna kuna upucava se u šminkanje, valjda da bi »općinari« imali bolji pogled kad piju kavu u obližnjem kafiću. Pola milijuna kuna cifra je kojom bi se pristojno moglo urediti dio Školjke za potrebe omladinskih, a i drugih Udruga. Pola milijuna kuna cifra je kojom bi se središnji dio gradskog kupališta mogao barem nužno urediti da ljetni kamp DND-a (koji uspješno okuplja buduću omladinu) može normalno provoditi svoje aktivnosti.

To je samo pola milijuna kuna. Još se grdni milijuni troše na bezvezarije, kao što je premještanje korita Porečkog potoka zato jer pametnjakovići nisu u stanju ni jednu sportsku dvoranu smjestiti u prostor, pa ga siluju. Obična bujična vododerina progutala je nekoliko milijuna kuna iako je još godinama mogla povremeno teći starim koritom. Za razliku od mladih kojima je vrijeme isteklo. I koji su se nažalost poskliznuli na porečkim ulicama unatoč specijalnom asfaltu.

Goran PRODAN, Glas Istre