Postoji li zapravo podjela na muške i ženske poslove? Vjerojatno ne, jer danas žene mogu raditi sve ono što i muškarci, kao i obrnuto. Ali se može reći da postoji ženski i muški način pristupa poslovima. To se posebno može vidjeti u politici. Je li ženama mjesto u politici?
Smijali smo se ženama u policijskim odorama, pa sada ispada da rade posao temeljitije od muškaraca. U zadnje vrijeme sve se češće žene pojavljuju u reklama za pivo i alkoholna pića, ranije dominantno rezervirana za muškarce. Mogu li žene doista oplemeniti svaku djelatnost koja je kao predodređena za muškarce?
Čini se da je ipak tako. Osim jedne djelatnosti. A to je politika!!
Je li ženama doista mjesto u politici? Svakako da, ali nas iskustvo uči da se žene vrlo teško nose sa muškim kolegama, kada je politika u pitanju.
Posljednja dva slučaja daju svakako naslutiti da se žene ipak teško snalaze u tom "muškom poslu". Odlazak bivše premijerke i njen antologijski pad u politički zaborav, kao i smjena ministrice najoriginalnijeg imidža u novoj Vladi. Prva je nakon svoje smjene javno molila za kakve takve povlastice, i to nakon svega što je učinila kada se nitko drugi nije usudio prihvatiti nezahvalnih poslova. Druga je nastradala zbog možda prenaivnog shvaćanja prednosti dobrih želja. Vrlo se slično provela i bivša ministrica obrane s početka 2000-ih koja je također odradila lavovski posao kod smjene vlasti a nakon toga ostavljena je u nemilosti političkog zaborava.
Tek se u nekoliko slučajeva dešava da se žene vrlo dobro snađu u političkim kolotečinama. A takve onda ostave vrlo dubok trag. Dakle, kada su žene u politici u pitanju, postoje dvije krajnosti, ili ostave trag koji ostaje vidljiv desetljećima, ili u najvećem broju slučajeva, vrlo brzo nestanu sa političke scene.
Zbog čega zapravo žene ne prolaze dobro u politici? Može se reći da je to zbog tipične karakteristike ženskog karaktera, a to je pristupanje svemu sa emocijama. Dio tih emocija leži u tome što žene imaju prirodnu intuiciju procjene razvoja situacije. Jednako tako, imaju taj prirodni nedostatak da previše olako vjeruju na danu riječ. Zato se ne provode dobro u političkim vodama. Jer znaju procijeniti daljni razvoj situacije i upozoriti na moguće probleme. I jer vjeruju danoj riječi. U interakciji sa muškim kolegama, koji pak ponekad jedno govore a drugo rade, nemaju prevelike šanse za uspjeh ako se ne prilagode muškom načinu razmišljanja i rada.
Slučajevi poput M. Tatcher, ili Carice Marije Terezije ili sličnih sjajnih političarki, koje povijest i danas pamti, rezultat su pak jedne druge situcije, a to je da su žene ponekad sjajni političari ili generalno sjajni vođe kada imaju apsolutnu moć i potpuno odriješene ruke. I to opet zbog navedenih karakteristika. Inituitivne snage ali i poštivanja vlastite dane riječi.
Siguran sam da, ako želimo uređenu državu, treba na najviše pozicije postaviti žene i to na način da im se nitko ne miješa u posao.
Vrlo se često potencira da su muškarci kvalitetniji vođe jer ih karakterizira čvrstina i nepokolebljivost. Uspješni će vam manageri ipakk reći da im u svakom timu treba žena, upravo zbog intuicije i emocija. Toliko o muškoj nepokolebljivosti i čvrstini.
Opet, sa druge strane, žene su kvalitetni vođe samo kada upravljaju sustavima u kojima se na hjerajhijskoj ljestvici nakon njih nalaze muškarci. U protivnom, kada žene upravljaju sustavima u kojima sudjeluju većinom druge žene, nastaje visoki stupanj međusobne konkurencije koja prelazi granice sustava kojima se upravlja i prerasta o osobne obračune.
U konačnici, je li ženama mjesto u politici? U postojećim konstalacijama snaga u svjetskim političkim relacijama ženama je mjesto u politici, ali ako isključe emocije. Ili ako im se ponude najviše pozicije.
Znači, vjerojatno ne, a iz politike ih apriori isključuju njihove najznačajnije prednosti nad muškarcima. Paradoksalno, zar ne?

zzlevak