STVARNA kupovna moć prosječnog Rumunja za petinu je veća od kupovne moći prosječnog Hrvata, zaključak je koji proizlazi iz novih podataka eurostatističara o stvarnoj potrošnji pojedinaca u europskim zemljama, piše Adriano Milovan za index.hr

Prema podacima Eurostata, kupovna moć hrvatskih građana lani je iznosila samo 66 posto prosjeka na razini Unije. Drugim riječima, bila je za trećinu manja od kupovne moći prosječnog stanovnika EU. Kada se po razini potrošnje uspoređujemo s, primjerice, Njemačkom, proizlazi da prosječan Nijemac ima gotovo dvostruko veću kupovnu moć od prosječnog Hrvata. U usporedbi s potrošnjom prosječnog građanina Luksemburga, najbogatije članice EU, Hrvati imaju upola manju kupovnu moć.

Prestigle su nas sve nove članice osim Bugarske 

No usporedba s razvijenim zapadnim zemljama ovdje je manje bitna, s obzirom na to da je jasno da nas od stupnja njihova razvoja dijele svjetlosne godine. Za Hrvatsku bi, upozorava Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta, puno veći problem trebao biti taj što su nas po razini potrošnje po stanovniku prestigle sve nove, tranzicijske članice EU, osim Bugarske, koja je i po kriteriju stvarne osobne potrošnje na posljednjem mjestu u EU.

Glavni problem Hrvatske i dalje su velika davanja državi

“Podaci Eurostata pokazuju jako zaostajanje Hrvatske za drugim novim članicama EU. Hrvatska jednostavno ima nisku proizvodnost rada, nedostaje nam industrija i tehnologija, kao i strana ulaganja. Sveli smo se na rentu koju eksploatiramo tri mjeseca u godini, a tu nekog napretka nema”, objašnjava Lovrinčević za Index.

Upozorava i da su druge istočnoeuropske članice EU proteklih godina puno više od Hrvatske povećavale plaće, kako u javnom, tako i u privatnom sektoru, a sve s ciljem zaustavljanja odljeva stanovništva u razvijenije članice EU. Hrvatski problem ostaju i velika davanja državi, posebno u segmentu doprinosa i potrošnih poreza – PDV-a i trošarina, a naročito u području parafiskalnih nameta.

Lovrinčević: Cilj nove vlade morat će biti da sustignemo Rumunjsku

“S ovakvom strukturom gospodarstva ne možemo napraviti iskorak. Sljedeća vlada morat će kao cilj postaviti da sustigne Rumunjsku. To možda zvuči bogohulno, ali to je sada naša realnost”, poručuje Lovrinčević.

Željko Lovrinčević

Što nam pokazuju novi podaci?

Podaci koje su objavili eurostatističari, doduše, pokazuju da je i Hrvatska u prošloj godini nešto napredovala na EU ljestvici u pogledu standarda građana. Primjerice, u 2018. godini stvarna kupovna moć naših građana iznosila je 63 posto prosječne kupovne moći stanovnika EU. Ipak, ovdje valja uzeti u obzir dva bitna faktora.

Prvi je da su se druge zemlje na istoku Unije razvijale brže od Hrvatske, a drugi, ne manje bitan, jest taj da je u prosjek EU u 2018. ulazila i bogata Velika Britanija, koju podaci Eurostata za prošlu godinu više ne uključuju, već govore o EU od 27 članica. Brexit je tako umanjio i prosjek EU, što je i Hrvatskoj i ostalim državama omogućilo da, barem statistički, ubrzaju rast standarda svoga stanovništva.

Unatoč tome, Hrvatska i po pokazatelju kupovne moći stanovništva ostaje na samom začelju ljestvice EU, otprilike rame uz rame s Mađarskom, dok iza nas ostaje jedino Bugarska. Kupovna moć prosječnog Slovenca, primjerice, otprilike je za četvrtinu veća od kupovne moći prosječnog Hrvata, dok je kupovna moć prosječnog Slovaka desetak posto veća od kupovne moći prosječnog hrvatskog građanina. Pritom, naravno, valja imati na umu razlike u cijenama i plaćama među članicama EU, koje statistika Eurostata uklanja izražavajući podatke u paritetu kupovne moći.

Još uvijek imamo veću kupovnu moć od građana zemalja regije, ali pretekla nas je i Turska

Hrvatima za utjehu ostaje podatak da je njihova kupovna moć još uvijek veća od kupovne moći njihovih jugoistočnih susjeda. Tako prosječna stvarna potrošnja po stanovniku u Srbiji još nije dostigla ni polovicu prosjeka EU, što zapravo znači da je kupovna moć u Hrvatskoj otprilike za trećinu veća od one u Srbiji.

Bosna i Hercegovina kotira još slabije: prosječna potrošnja po stanovniku u njoj je samo 42 posto Unijina prosjeka, što tu zemlju čini jednom od najsiromašnijih na Starom kontinentu, a kupovnu moć njenih građana znatno manjom od kupovne moći hrvatskih građana. No značajan skok na ljestvici zato ima Crna Gora, u kojoj je kupovna moć po stanovniku lani dosegla 60 posto prosjeka EU, što znači da Crnogorci po razini životnog standarda više ne zaostaju puno za Hrvatima.

Hrvatsku bi trebalo zabrinuti i to što nas je po razini životnog standarda pretekla i Turska. Kupovna moć prosječnog građanina Turske lani je iznosila 68 posto prosjeka EU, što je više od prosječne kupovne moći hrvatskog građanina.

Novotny: Hrvatska ima jaku sivu ekonomiju, a nju službena statistika ne bilježi

Ipak, dio ekonomista upozorava da podaci Eurostata ne odražavaju stvarnu sliku potrošnje hrvatskih građana. Ti se podaci, ističe Damir Novotny, ekonomski analitičar, temelje na službenim statističkim podacima koji, međutim, ne obuhvaćaju u Hrvatskoj tradicionalno jaku sivu ekonomiju. Podaci o razmjerima sive ekonomije u Hrvatskoj variraju, a neka ranija istraživanja pokazivala su da se i trećina ekonomske aktivnosti u Hrvatskoj odvija izvan dosega poreznih škara.

“Hrvatska ima jaku sivu ekonomiju, možda i trećina svih transakcija se odvija u sivoj zoni. Mi zato i ne znamo koliko stvarno trošimo jer statistika ne registrira sivu ekonomiju”, napominje Novotny za Index.

Damir Novotny

Kao segmente u kojima je siva ekonomija u Hrvatskoj najizraženija Novotny navodi iznajmljivanje stanova i apartmana, prodaju cigareta i brojne usluge, ali i dio poljoprivrede. Jedan od glavnih razloga sive ekonomije je visoko porezno opterećenje.

“Kod nas se često događa da netko kupuje novi auto ili traktor, a da uopće ne plaća poreze. Tek bi porez na imovinu pokazao kakvo je stvarno bogatstvo hrvatskih kućanstava”, primjećuje Novotny.

Stranke u svojim programima ne nude reforme koje bi nas povukle naprijed

Pa ipak, ostaje činjenica da Hrvatska i po kupovnoj moći tavori na dnu ljestvice EU, a da brojna hrvatska kućanstva jedva krpaju kraj s krajem. Međutim, za veći iskorak potrebne su reforme od kojih je dosad bježala svaka hrvatska vlada, a koje bi za rezultat imale jačanje ekonomije, što bi s vremenom dovelo i do značajnijeg rasta plaća. Međutim, kako bi takve reforme bile prilično bolne za dobar dio biračkog tijela, vodeće hrvatske stranke idu linijom manjeg otpora i zaobilaze ih.

“Stranke u svojim izbornim programima nude čak i proširivanje pojedinih prava, dok se ključnim reformama uglavnom ne bave”, zaključuje Lovrinčević.

Što čeka novu vladu?

Otvorenim ostaje i pitanje kako će se u ovoj godini kretati standard hrvatskih građana. Koronakriza je Hrvatsku već snažno pogodila, a procjene ekonomista govore da će udar svakako biti veći nego u, primjerice, Rumunjskoj, budući da Hrvatska jako ovisi o turizmu i ostalim uslugama.

Stoga će novu vladu dočekati dvostruka zadaća: s jedne će strane morati sanirati posljedice krize izazvane pandemijom koronavirusa, dok će, s druge strane, morati pokušati uhvatiti korak s razvijenijim novim članicama EU, u koje sada, po svemu sudeći, ulazi čak i Rumunjska.