Svaka poznatija osoba danas ima Facebook ili Twitter profil. Čak se poruke koje te osobe ostavljaju na tim portalima javno objavljuju u medijima, kako bis e dokazalo i pokazalo da su i takve osobe zapravo na razini "običnih smrtnika", koji žele dio svojih osjećaja ili osobnog života podijeliti s javnosti.
Ponajprije, valja reći da iza takvih napisa stoje deseci ljudi koji savjetuju što napisati. Nadalje, valja reći i to, da su takvi napisi na društvenim mrežama više izraz ono što javnost želi čuti a manje ono što ljudi zaista osjećaju.
Premda se čini da se na taj način javne osobe sve više približavaju "običnim smrtnicima", potenciranjem korištenja društvenih mreža postiže se upravo suprotan učinak od onoga što zaitsa želimo – a to je da se više i češće družimo.
Naime, svugdje se u znantsvenim emisijama o današnjoj mladeži sve češće naglašava kako se današnja mladež sve više udaljava jedna od druge i postaje sve ovisnija o modernim elektronskim medijima te različitim internetskim portalima poput spomenuth Facebooka, Twittera…..
Prema jednim definicijama, na to je sve utjecao i današnji način života, koji ne ostavlja previše vremena za razonodu. Djeca i mladež preopterećeni su školskim i izvan-nastavnim obvezama, premalo vremena ostaje im za međusobna druženja, stoga je jedini način da se međusobno druže i nakon školskih predavanja upravo interaktivno komuniciranje Internetom. Uostalom, na taj se način obitelji koje se često ne viđaju uspijevaju sve češće povezivati. No, ako se vratimo nekoliko desetljeća natrag, primijetiti ćemo da su i tada djeca bila preopterećena školskim obvezama, a nakon školskih obveza, isto su tako pohađala različite izvanškolske obveze ili su zajedno sa roditeljima radila na kućnim domaćinstvima.
Ako se danas djeca i mladi sve više poistovjećuju sa mobitelima, laptopima, Ipadovima i sl. to onda samo znači da imaju viška vremena koje ne provode dovoljno kvalitetno, a ne da imaju manjka vremena za druženja.
Ako se vratimo još više desetaka godina natrag, uvidjeti ćemo da su se ljudii tada, ne samo djeca, puno više družili. Zato jer je jedini način za razmjenu informacija bilo međusobno posjećivanje. Bez telefona, interneta, TV-a, novina, radija, ljudi su do informacija dolazili samo međusobnim druženjem. Danas je jasno da svako druženje košta, od benzine, cestarine, poklona kojega moramo ponijeti, spremanja ručkova i večera za goste…No, isto to ljudi su radili i prije više desetljeća, kada je bilo puno manje novca i dobara, pa opet su se više družili. Čak su i pješice prevaljivali više desetaka kilometara samo da bi se družili.
A gdje onda griješimo mi, današanje generacije koje imamo sve – novac, auta, vrijeme, sve više prijatelja i rodbine? Kako to da smo uz sve mogućnosti postali ovisni o Tv ekranu, ekranu na mobitelu, ekranu na laptopu, i da smo međusobna druženja stavili na drugo mjesto?
Znate kako? Jer smo postali sebični!!
Jer zapravo, kada otvaramo FB ili Twitter profile, kada kupujemo nove mobitele i TV-e, ne činimo to zbog drugih nego zbog sebe. Pa i komentare koje ostavljamo na društvenim mrežama, ostavljamo ih da vidimo koliko ćemo "lajkova" skupiti. Pomanjkanje vremena samo nam je izlika za ne-druženje, jer je prava istina da nas tuđi životi ne interesiraju. Postali smo ovisni o materijalnim stvarima koje su tako prolazne. Kupujemo ih kao varka da ih kupujemo za druge, a kupujemo ih zapravo za sebe. Zadnji izum tehnike jesu naočale koje će pružati mogućnost da u njima možete imati pristup Internetu. Gledati ćete kroz njih, a zapravo nećete gledati druge ljude već nešto drugo što samo vas interesira. Čak ćemo možda i ono zadnje što nam je ostalo da budemo bolji ljudi, međusobno kontaktiranje, pretvoriti u vrijeme samo za nas. To će biti apsolutni dokaz da kada gledamo u druge ljude zapravo samo glumimo, jer zapravo gledamo ono nešto drugo. A gledajući nešto što samo nas zanima, ne vidimo dalje od svoje vlastite sebičnosti.
A gdje je nestao čovjek ?

zzlevak