Prvobitna akumulacija kapitala na hrvatskom se prečesto isčitava kao: pljačka.

No, vratimo se današnjim fotografijama i pitanju: " Koliko plaća privatna firma "Riviera" za uspostavljanje privatnog parkirališta na javnoj – gradskoj zemlji, i to onoj najskupljoj, na porečkoj rivi" ?

Prije privatizacije, davnih pedesetih godina prošlog stoljeća osnovano je društveno poduzeće "Riviera" kako bi se zaposlilo što više gradjana Poreštine. Općina Poreč je pogodovala tom poduzeću, dodjelivši mu objekte, zemljište, pravo korištenja i slično, i ne samo tom društvenom poduzeću. Onda je u posljednjoj dekadi 20. stoljeća došla privatizacija, u 90 % slučajeva pravno upitna ( po podacima Državne službe za reviziju ), no novokomponirani vlasnici i kapitalisti ( većina sa poklonjenim kapitalom – društvenim poduzećima ) uspješno su se, evo gotovo 17 godina opirali rasčišćavanju vlasništva, naravno novcem. Stranački parlament proizvodi klijentizam, tko plati ( donira novac ) taj ima pravo. Niže razine vlasti u nedostatku ideja i moći prekopirale su političku "elitu" u metropoli.

Znači, obala Maršala Tita je vlasništvo Grada Poreča, njegovih gradjana,  javna površina, a ne dio pretvorenog zemljišta za nekog od Tudjmanove privatizacije.

Molimo Grad Poreč da objavi podatke o postojanju Ugovora o korištenju gradske rive od strane privatne tvrtke, te koliko ona plaća za to godišnje i koji je rok važenja tog ugovora ? Ukoliko tako što ne postoji, po kojoj Odluci Poglavarstva ili Gradskog vijeća Grad pogoduje privatnom vlasniku ?

Sve turističke tvrtke na Poreštini naplaćuju parkiranje svojim gostima, pa tako i hotel "Neptun" u vlasništvu "Riviere". Po novokomponiranom prometnom znaku ključ možete dobiti na recepciji hotela. Djelatnici "Riviere" svakodnevno stvaraju gužvu uokolo upravne zgrade ove tvrtke, te pred samim hotelom "Neptun", vidi sliku snimljenu 10. rujna 2007. godine gdje se vidi da i pored slobodnih mjesta na parkiralištu hotela ili grada, neki vozači parkiraju na prilaznoj cesti hotela ili na nogostupu uz zgradu, što nije dozvoljeno.

R.V.Aleksić