8. kolo prvenstva muške B1 lige zapad: ´´Istra´´ Poreč vs. ´´Opatija´´ Opatija 70:64 (27:33).

Datum 09.02.2013. godine zauvijek će biti zapisan u almanahe klupske povijesti. Pobjedom protiv izvrsne momčadi iz Opatije, košarkaši ´´Istre´´ iz Poreča su tri kola prije kraja prvenstva matematički osigurali ulazak u A2 ligu!

A sve je počelo katastrofalno… Badava je trener Radolović cijeli tjedan govorio da su unaprijed dobivene utakmice ´´matematičkog´´ tipa najteže za igranje, da se ne priprema nikakav ´´after party´´ unaprijed, da imamo mnoštvo ozljeđenih igrača, da ćemo pobijedti samo ako budemo jako oprezni cijelu utakmicu, itd.
I zaista, čitavu prvu i polovicu druge četvrtine naši momci nisu postojali na parketu; samo su sporadični šutevi Erlića i Brkića, te iskustvo našeg kapetana Gaćine držali ekipu ´´na vodi´´ i rezultatu 26:12 za protivnika u 15. minuti. Nije štimala obrana, nije štimao skok, igralo se teško i s puno muke u napadu. Međutim, nakon ´´time outa´´ u kojem su izmijenjeni i obrana i napad, naši su momci zaigrali odličnih 5 minuta, napravili seriju 15:5 i došli na samo -4 razlike (27:31) deset sekundi prije odmora, na koji se otišlo s 6 poena razlike za protivnika. Dobra inercija iz prvog poluvremena nastavljena je i na početku drugog dijela gdje se u 23. minuti, uz izvrsnu dionicu našeg playmakera Erlića, stiže na minimalni zaostatak (37:38), ali i javlja najgora moguća loša vijest – obnavlja se ozljeda stražnje lože kapetana Gaćine, kojeg gubimo do kraja utakmice. Prve se dvije minute nakon ozljede kapetana naša momčad nije snašla i protivnik je s nekoliko kontranapada došao do najveće prednosti u drugom poluvremenu od +8 koševa razlike (40:48) u 25. minuti. Iako se u tom trenutku činilo sve izgubljenim, sitnom ali bitnom rotacijom u obrani (Brkić-Grbavac) i raznovrsnijim rješenjima u napadu, počinje naš spektakularni dio utakmice! Nošeni krilima publike, posebno najekstremnijom skupinom Istrasa zvanom ´´Incidenti´´ (!), briljantnim vođenjem igre MVP-a utakmice Ivana Erlića, probuđenim šutom za 3 poena dokapetana Nebojše Brkića, strašnom skakačkom dionicom našeg centra Siniše Jelavića, s nekoliko nebeskih blokada Daniela Kalca, divovskom borbom na parketu Milana Budinskog, uz par fantastično hrabrih poteza našeg mladog 17-godišnjeg lava Vicencija Grbavca i nadasve paklenom obranom predvođenom dokapetanom Brkićem, radimo u 13 minuta seriju 26:9 i dolazimo do najvećeg vodstva 66:57 u 38. minuti, nakon kojeg utakmicu rutinski privodimo kraju. Bravo, momci!

L a v o v i
Čestitke svima vama koji ste ove sezone na parketima B1 lige puštali srce na parketu:
1. Aleksandru Gaćini (1976) – našem kapetanu velike ´´grinte´´ i jednom od najvećih igrača ovih prostora svih vremena,
2. Nebojši Brkiću (1980) – našem dokapetanu velikog srca i hladne ruke, najboljem šuteru i defenderu kojeg je ovaj dio svijeta vidio,
3. Milanu Budinskom (1980) – našem 32-godišnjem ´´rookieju´´ iz srca Dalmacije i najvećem borcu koji je ikad postojao,
4. Martinu Veleniku (1981) – kralju (!),
5. Siniši Jelaviću (1983) – strašnom momku, najboljem nebeskom skakaču i košarkaškom divu našeg podneblja u ´´novoj eri´´,
6. Danielu Kalcu (1986) – našem ´´flyling´´ entru i igraču iznimnog potencijala, koji je tek sada dobio priliku da zaigra kako zna,
7. Edisu Behluloviću (1987) – našem vrlo dobrom ozljeđenom ´´bombarderu´´ sa svih pozicija na terenu,
8. Antonu Malnaru (1988) – velikom borcu i jednom od najboljih obrambenih igrača koje ćemo imati u sljedećim godinama,
9. Ivanu Erliću (1990) – onome koji je ´´postojao samo na treninzima´´, ali je onda (danas!) kada je najviše trebalo pokazao kvalitetu (23 koša, 0 izgubljenih lopti) i svu svoju raskoš,
10. Matiji Badurini (1991) – našem dobrom ´´duhu´´,
11. Adrianu Regiću (1992) – divnom momku s puno peha ove godine, ali zasigurno jednom od najvećih talenata kojeg imamo u klubu,
12. Ninu Sergu (1993) – nažalost ozljeđenom, ali punom dobre volje i svakako najpozitivnijem momku koji se ikad rodio,
13. Edaru Maziću (1994) – našem ´´nebeskom dunkeru´´ od kojeg očekujemo puno u ´´after season´´ utakmicama,
14. Petru Anastasijevskom (1994) – onome koji, samo ako hoće i ako to duboko odluči ´´iznutra´´, može biti strašan košarkaš najviših liga,
15. Matia-Simon Červaru (1995) – dečku strašna srca čije košarkaško vrijeme tek dolazi i od kojeg očekujemo puno u nastavku juniorskog prvenstva,
16. Andreasu Antunoviću (1995) – našem nepogrešivom šuteru, uvijek spremnom za velike utakmice, ´´killeru´´ svih obrana na svijetu,
17. Franu Ivaniševiću Sotošeku (1995) – našoj važnoj kariki u sadašnjosti i budućnosti, koja nam je danas strašno nedostajala,
18. Vicenciju Grbavcu (1996) – našem mladom asu koji je eksplodirao u drugom dijelu prvenstva i igra sjajno svih 40 minuta,
19. Deniju Zoriću (1996) – našem mladom playmakeru koji je najviše napredovao i od koga najviše očekujemo u budućnosti,
20. Filipu Pačariću (1997) – našem mladom kadetu, koji je još prije samo četiri mjeseca učio dvokorak, a sada je itekako stabilna uzdanica naše seniorske ekipe!

M u d r a c i
Posebna pohvala ide onima kojih su ovih sedam mjeseci najviše radili – našem jedinstvenom i unikatnom stručnom stožeru, najboljem coaching staffu u povijesti košarke: treneru Davorinu Balažu – drugom asistentu i najvećem motivatoru na svijetu svih vremena (!), treneru Teu Banu – prvom asistentu i filigranski preciznom analitičaru tijeka svake utakmice (!) i iznad svih = našem velikom maestralnom head coachu, profesoru Oliveru Radoloviću!

More than a…. c l u b, p a s s i o n, l o v e
Na porečkim se ulicama sprema treće poluvrijeme, veliki ´´after party´´ svih naših igrača, trenera, uprave i navijača. Zaslužili smo! Manje od 10 mjeseci od osnivanja kluba vratili smo porečku košarku u A2 ligu, vratili smo košarku u Poreč! Za sve one koje su bili uz nas od samog početka, za sve naše navijače, prijatelje i roditelje. Za sve naše članove, igračice i igrače kluba. Za Poreč, za Istru, za povijest! Košarkaški klub Istra Poreč.

Uprava kluba.