Košarka: Finale za 3. mjesto juniorskog prvenstva Istre: ´´Istra´´ Poreč vs. ´´Pula 1981´´ Pula 84:82 (36:37)
Bronca zlatnog sjaja! Finale za 3. mjesto juniorskog prvenstva Istre: ´´Istra´´ Poreč vs. ´´Pula 1981´´ Pula 84:82 (36:37). Naši su juniori, zapravo naša juniorsko-kadetska momčad (s obzirom da su u ekipi bila 4 juniora i 4 kadeta!), jučer u Puli igrali nezaboravnu povijesnu košarkašku utakmicu! Nakon samo godinu dana od osnivanja kluba i 7 mjeseci treninga naši su dečki donijeli klubu prvu službenu medalju uopće u nižim uzrastima!
A kakva je to utakmica bila… Počelo je fenomenalno (13:5) i činilo se da će naši momci bez ikakvog problema dominirati protivnika s visokom razlikom. Međutim, u 8. minuti naš mladi centar Filip Pačarić morao je na klupu zbog tri osobne greške. Protivnici su se približili, ali su naši momci do 13. minute (30:21) vrlo dobro kontrolirali utakmicu i ponovno se činilo da će biti lagano. Međutim, u istoj minuti, 7 minuta prije kraja prvog poluvremena, naše krilo Vicencije Grbavac također ´´seli´´ na klupu zbog istih tri penala. Tada je već postalo ozbiljno… No, naša je ´´iskusna´´ vanjska linija Zorić-Užila-Uljančić, uz naše ´´visoke´´ centre Antunovića i Ivanišević Sotošeka, igrala sjajno do 18. minute (4 poena Uljančića i 2 poena Užile manirom rutinskih asova!), vodili smo 36:29, ali smo u posljednje dvije minute naivnim prekršajima u bonusu dopustili protivniku da se približi, izjednači i na odmor otiđe s minimalnom prednosti.
Naša je prva momčad fantastično startala u drugom poluvremenu i u 25. minuti imala visokih +12 (51:39) i opet se činilo da ćemo utakmicu rutinski odraditi. Tada, međutim, izvrsni Vicencije Grbavac radi svoj peti prekršaj i ostajemo bez bitne uzdanice do kraja utakmice. U prvim se trenucima nakon njegova izlaska protivnik približio (52:48), ali se na krilima sjajnog Antunovića (31 koš), odličnog Ivanišević-Sotošeka (7 skokova, 3 asistencije, 4 osvojene lopte), sigurnog Pačarića (9 poena) i fenomenalnog Uljančića (12 poena, 75% šuta!) u 32. minuti došlo do ponovno ´´nedostižnih´´ 75:63. I tada se ponovno događa nešto nevjerojatno; u samo 40 sekundi, zbog 5 osobnih grešaka, prvo gubimo Filipa Pačarića a potom i Denija Zorića (10 poena, 7 asistencija, 6 skokova), te 7 minuta i 14 sekundi igramo s ekipom Užila-Glušac-Uljančić-Antunović-Ivanišević Sotošek!
Svi su naši navijači u dvorani pomislili: IMPOSSIBLE! A ti su naši mladi kadeti igrali kao lavovi u obrani i napadu i u zadnjih 60 sekundi ulazimo s prednošću od 8 razlike (81:73) i loptom. I opet se sve činilo gotovim kad su naši umorni igrači totalno zakomplicirali utakmicu. Najprije je Fran Ivanišević Sotošek šutirao u drugoj sekundi napada, potom smo ispustili čisti skok u obrani i poklonili loptu protivniku, zatim je Andreas Antunović 20 sekundi prije kraja, umjesto da drži loptu i čeka prekršaj, kojeg je igrač išao prema njemu i učiniti, ušao u gužvu reketa gdje smo izgubili loptu i dobili laganu kontru, da bi naposljetku Mario Užila (2 poena, šut 100%!) greškom dao loptu protivničkom igraču i 10 sekundi prije kraja bilo je 81:79! I tada se događa nevjerojatni PLAY OF THE DAY! Kako su obrambeni igrači pokrivali naše jedine juniore u igri Antunovića i Ivanišević Sotošeka, loptu je primio Patrik Glušac i manirom povijesnog pasa Johna Stocktona, iz NBA finala 1997 ´´Stockton to Malone´´, preko cijelog terena dao pas slobodnom Ugu Uljančiću koji fintira protivnika i polaže od table u maniri iskusnog velemajstora 8.7 sekundi prije kraja za +4. Ni tada nije bilo gotovo! 5.2 sekunde prije kraja, najbolji igrač suparnika, Aljoša Konjević pogađa tricu s 9 metara za 83:82! Od dva slobodna bacanja naš je kapetan Fran Ivanišević Sotošek zabio jedno, no naša se ekipa uspjela obraniti do kraja i osigurati tešku, mukotrpnu ali povijesnu brončanu medalju zlatnog sjaja!
Porečki ljubitelji košarke ne pamte kad je porečka juniorska košarka osvojila medalju zadnji puta. Ovi su lavovi maestralno vođeni trenerom Radolovićem, napravili nešto unikatno; iz ničega su, velikim radom (možda još uvijek ne dovoljnim za one najveće dosege, ali s obzirom na uvjete rada i zabranu treninga u javnim dvoranama, i više nego izvrsnim!) napravili čudo i došli do prve klupske medalje. Zato je ova bronca više od bronce, ona je jedna zlatna bronca.
Medalju posvećujemo svim momcima koji su ove godine igrali odnosno trenirali za našu ekipu, a iz raznoraznih razloga nisu bili večeras s nama: Luki Jugovcu, Matia-Simon Červaru, Iliji Dugandžiću, Marinu Sedmaku, Eriku Poleisu, Andreju Čabraji, Toniju Čušu, Matteu Polettiju, Tonyu Jurcanu, Kristijanu Turkoviću, Dinu Fabrisu i Ivanu Ivanoviću.
Valja napomenuti da je trener Radolović na kraju ceremonije tražio od organizatora završnog turnira još 4 medalje za svoj stručni stožer: Tonči Malnar, Teo Ban, Davorin Balaž i Marijan Vasić i vi zaslužujete ovu zlatnu broncu zbog rada i truda kojeg ste unijeli u klub i pomagali ovim sjajnim dečkima!
Momci, večeras nije samo ´´bravo´´. Vaša će imena zauvijek biti upisana u klupske almanahe. Uopće ne sumnjamo da ćete još dugo godina u budućnosti pisati velike povijesne crtice našeg kluba. Ovo je samo prva u nizu…
Košarkaški klub Istra Poreč. Uprava kluba