Finale za 3. mjesto juniorskog prvenstva Istre: ”ISTRA” Poreč vs. ”Ghia Staff” Pazin 55:41 (34:19).

(prenosimo sa Facebook-a KK Istre!) Naši su juniori sinoć obranili prošlogodišnju juniorsku broncu! Učinili su to puno lakše nego lani i s impresivnom polufinalnom serijom iza sebe; sve su danas riješili u prvih 27 minuta protiv odličnih vršnjaka iz Pazina.
Iako i nisu igrali neku veliku utakmicu u napadu (prevelika nervoza i potrošnja energije u polufinalnoj seriji sa Stojom uzeli su danak), primljenih 19 koševa u 27 minuta govori o obrani lavovskog srca koja je donijela medalju! Utakmicu smo otvorili obranom ”čovjek na čovjeka” i u prvih 6.34 minute nismo primili koš! Zabili smo ih doduše samo 4 (4:0), izgubili puno lopti i vodili + 7 (13:6) na kraju prve četvrtine. Drugu četvrtinu otvorili smo odličnom serijom 7:2 i poveli +12 (20:8), kada smo bili prisiljeni na promjenu obrane i rotacije zbog Pačarićevih problema s osobnim greškama. Dalekometnim koševima Grbavca i odličnom tranzicijom došli smo do uvjerljivih +18 (32:14) u 17. minuti, ali nas je protivnik iznenadio serijom 5:2 na kraju poluvremena na koje se otišlo sa ”samo” + 15. Prvih 7 minuta treće četvrtine bilo je naše najbolje razdoblje utakmice! Fenomenalnom agresivnom obranom prisilili smo protivnika da u prvih 7 minuta iste ne da nijedan koš (!) i serijom 6:0 (koliko smo otvorenih šuteva, kontri i zicera promašili u tom razdoblju, trebalo je biti i preko 30 razlike) došli do najvećeg vodstva na utakmici od +21 (40:19). Na posljednji se odmor otišlo s +15 razlike (44:29) i usprkos problemima s ”penalima” (4 prekršaja Pačarića i izlazak Grbavca s 5 prekršaja u 34. minuti), rutinski smo održavali prednost do +17 (55:38) u 38. minuti i osvojili svoju drugu uzastopnu juniorsku broncu! Iz utakmice valja izdvojiti našu MVP kemiju na terenu i na klupi (svi za jednog – jedan za sve!), maestralnih 27 minuta spektakularne obrane, fantastično vođenje utakmice našeg kapetana Denija Zorića (17) u obrani i u napadu, prvog strijelca utakmice našeg iscrpljenog dokapetana Vicencija Grbavca (18), strašnu utakmicu s double-double učinkom u blokadama i skokovima našeg centra Filipa Pačarića (1997), enormnu borbenost našeg obrambenog specijalca Patrika Legovića (16), psihički inteligentnu utakmicu našeg kreatora Patrika Glušca (16), odličnu obrambenu rolu našeg najboljeg 6. igrača na svijetu Antonija Rupčića (15) i vrlo dobre minute u igri s pokojom egzibicijom našeg lidera s klupe Mattea Polettija (17)! Momci, šta da vam kažemo kada ste u 75 minuta u 3 zadnje utakmice (game 1 polufinala – zadnjih 13 minuta, game 2 polufinala – 35 minuta, večeras – 27 minuta!) primili 77 koševa (!!!) nego da imate VELIKO LAVOVSKO SRCE ŠAMPIONA! Jer obrana se ne može igrati bez srca, a medalje i titule se ne mogu osvajati bez obrane! Stoga je ova bronca na vašim prsima više od bronce – ona je bronca zlatnog srca! I zato znajte da ste po mnogo čemu posebni. Jedinstvena ste skupina sjajnih mladih ljudi na kojima ćemo graditi ljudsku i košarkašku budućnost kluba.

BRONČANI LAVOVI

Tko smo mi, brončani lavovi zvani ”imamo najveće srce na svijetu”, najbolja juniorska momčad svih vremena (!):
DENI ZORIĆ (1996, 188 cm) kapetan – daleko najbolji junior u Istri (a vjerojatno i šire), uvjerljivo prvi strijelac juniorskog prvenstva Istre s prosječnih 30 koševa po utakmici, prvi asistent juniorskog prvenstva Istre (8,6 asistencija po utakmici), s 11 koševa i 7 asistencija po utakmici jedan od najboljih mladih igrača A2 lige zapad, vrijedni radnik koji je propustio samo 7 treninga u 2 godine, naš samozatajni lider, lokomotiva momčadi, majstor koji nas sve čini puno kvalitetnijim igračima i diže kvalitetu momčadi za više od 100%; kao dečko, ljudski, je još bolji od toga svega!
VICENCIJE GRBAVAC (1996, 192 cm) dokapetan – najveći talent u klubu, tihi ”ubojica” s najvećih daljina, njegov šut i ulaz su nebranjivi, s 10 poena u prosjeku jedan je od najperspektivnijih bekova A2 lige zapad, ove godine jako napredovao u tranziciji i skoku, zbog činjenice što je maturant propustio je skoro 70 (!?) treninga ove sezone pa njegovu eksploziju možemo očekivati iduće, zapamtite njegovo ime; kao dečko sjajan, flegmatik kojeg ništa ne može izbaciti iz takta!
FILIP PAČARIĆ (1997, 202 cm) – najviši igrač naše momčadi, njegova emotivnost daje posebni doprinos srcu naše momčadi, najbolji skakač i bloker juniorskog prvenstva Istre, strašno popravio šut i tranziciju ove sezone, uživa u igri i živi košarku, za razliku od lani ne propušta treninge i igrački je puno pozitivniji, od plahog igrača prerasta u vatrenog borca, kad on stane u reket – tu koša nema, nezaustavljiva pričalica (!); kao dečko, emotivac velikog srca iznutra i dobra ”beba” izvana!
UGO ULJANČIĆ (1997, 190 cm) – majstor koji je falio za zlatnu juniorsku medalju, taman kad je ostvario najveći košarkaški napredak prošle jeseni, kucao na vrata seniorske momčadi i bio na gotovo svakom treningu, razbolio se od mononukleoze, po kvaliteti 4. igrač u ekipi s visokom uzlaznom tendencijom, elegancija košarkaških pokreta, van košarke sramežljiv i ponekad plašljiv, na terenu ne (!); kao dečko, ljudski vrh, pravi altruist, najpoštovaniji suigrač u ekipi!
PATRIK GLUŠAC (1998, 190 cm) – igrač košarkaškog vica, veliki ljudski, košarkaški i psihološki napredak ove sezone pretvorio ga je u nezaobilaznog člana prve petorke koji provodi 30-35 minuta na parketu svaku utakmicu, uozbiljio se i nakon perioda pubertetskih ”mušica” počeo redovito trenirati i žestoko raditi na treninzima, jako napredovao u obrani, tranziciji i karakteru ove sezone, ima neku divnu emociju u sebi i neki dašak sportske drskosti; kad one ”pukne” tricu svi skačemo na alley-oop (!); kao dečko, uvijek nasmijan i spreman za šalu, prijatelj svakome!
PATRIK LEGOVIĆ (1998, 182 cm) – obrambeni specijalac, najveći borac na svakoj utakmici koju igra, noćna mora Stoje u polufinalu, već sada može agresivno čuvati bilo kojeg playmakera u A2 ligi zapad, mora si više vjerovati u igri pogotovo na ulazu i tranziciji, jako popravio dribling, pas i prodor ove sezone, čeka ga prvo ljeto u kojem će proći kompletnu školu košarke, kad je on počeo biti redovit na treninzima počeli smo kovati medalju, najveće srce našeg momčadskog srca, prvi koji će se okrenuti za zgodnom curom na ulici (!); kao dečko, duhovit i vječno nasmijan, lako mu je biti prijatelj!
ANTONIO RUPČIĆ (1998, 180 cm) – najbolji 6. igrač juniorskog prvenstva, spreman na svakakve tipove obrambenih zadaća, specijalist za pressing obrane, igrač dobre energije, marljivi radnik na svakom treningu, jako napredovao u obrani, tranziciji, prodorima i šutu ove sezone, tihi dečko s puno emocija iznutra, zna biti i sramežljiv ali i potpuno otvoren kad mu se iskreno ljudski pristupi, najljepša frizura u klubu (!); kao dečko, prva liga, zna nasmijati cijelu ekipu sa svojim pričama!
MATTEO POLETTI (1996, 184 cm) – vođa klupe, daje sve za drugoga, njegovo navijanje s klupe povuče svakog suigrača, jako inteligentan dečko, najbolji učenik u timu, fizički uvijek super spreman, obrana i tranzicija su mu fantastične, odličan šut s poludistance, diže atmosferu i međuljudske odnose u momčadi, uvijek spreman za nasmijati sve nas na treninzima (”back court violation”!), trenerova produžena ruka u juniorima; kao dečko, jedan od najboljih ljudi koje imamo u cijelom klubu!
MICHAEL MARTINOVIĆ (1997, 185 cm) – rookie, fini dečko i odličan učenik, počeo trenirati košarku ove sezone, vrijedan i marljiv na treninzima, korektan i ugodan prema svakom suigraču, vrlo dobar šut s tendencijom usavršavanja, odličan stav, popravio tranzicijsku igru, naskok i vođenje lopte, računamo na njega kao back-up igrača u sljedećim sezonama, najviše od svega voli spavati u trenerovom autu (!); kao dečko, nema nijednu manu!
LUKA JAKŠEKOVIĆ (1997, 186 cm) – najveći tehnički napredak u ovoj sezoni od svih igrača, dolazi na svaki trening, na treningu se trudi naučiti i najteže stvari, vrlo dobar šut s poludistance, strašno popravio naskok i automatizrao dvokorak, sve bolji u obrambenim dionicama, tihi dečko s kojim je ugodno biti u društvu, kad zabije tricu na treningu prekidamo trening aplauzom (!); kao dečko, nevjerojatno skroman i vrlo odgovoran!
IRMEL KUJRAKOVIĆ (1999, 190 cm) – zanimljivo krilo, dugog koraka, počeo učiti osnove košarke, jako voli košarkaški sport i raduje se svakom treningu, ojačao je puno ove sezone i napredovao u driblingu i dvokoraku, atletski odličan, rijetko se ljuti, ali kad se naljuti svi ”prasnemo” u smijeh (”incident” protiv Fažane!), rijetko priča, ali kad on ”bubne” neku foru svi ”umremo” od smijeha; kao dečko, super, uvijek bi učinio nešto za momčad!
MARIN MARTUSLOVIĆ (2000, 170 cm) – najmlađi član juniora ubačen u vatru kao mladi talent, savršena tehnika vođenja lopte, odličan osjećaj za kontra-ritam, napredovao u svim elementima igre u zadnjih 50 dana treniranja s juniorima, on živi košarku u pravom smislu riječi, i kad nemamo trening on ide s prijateljima na košarkaški teren, velikih i izraženih emocija, upija svaku trenerovu uputu, čuva Denija na treninzima, velike organizatorske sposobnosti; kao dečko, dovoljno je reći da svi volimo ”mićega”!

POSEBNA POSVETA

Ova večerašnja bronca je zapravo nastavak one povijesne prošlogodišnje. Ista je i posljedica jedinstvene prekrasne prijateljske atmosfere koja je stvorena lani. Stoga je logično da istu posvećujemo našim prošlogodišnjim ”ostarjelim” ili ”odsutnim” brončanim suigračima: kapetanu Franu Ivaniševiću Sotošeku (1995), dokapetanu Andreasu Antunoviću (1995), našem momjanskom centru Luki Jugovcu (1995) i ”Trieste-USA” playmakeru na privremenom radu u inozemstvu Mariju Užili (1997)!

POSEBNA MEDALJA

Broncu oko vrata je, svojim altruizmom posljednjih mjeseci, više nego zaslužio i naš, za ovu juniorsku misiju, pomoćni trener BORNA ŽIVKOVIĆ (18). Shvatio je da najbolji igrači nisu oni igrači koji zabijaju najviše poena nego oni igrači koji svoje suigrače učine boljima. Tako je na svakom treningu bio sparing-partner, oponašatelj igre odsutnog Vicencija, trener druge ekipe juniora, bodritelj i motivator svih suigrača u momčadi i pravi pomagač treneru u svakoj prilici! Njegov ljudski i košarkaški napredak jedna je od naših najljepših priča u ovoj sezoni. Bez njega ne bi bilo ove bronce. Hvala, Borna!

POSEBAN ČOVJEK

Naš trener OLIVER RADOLOVIĆ je jedan poseban čovjek. Zbog njega svi mi, njegovi igrači, svakog dana rastemo kao košarkaši, ali i još puno važnije – zbog njega smo svakim danom svi mi sve bolji ljudi. Njegova strast za košarku je zarazna! Njegova ljubav prema nama nadahnjuje! Svi mi, od prvog do zadnjeg, imamo VELIKO poštovanje prema njemu.
Moramo mu zahvaliti na svom trudu, strpljenju vremenu i ”živcima” kojih ulaže u nas (dolazeći na treninge iz Labina!). Naučio nas je da smo u momčadi SVI bitni – od onih koji sjede na klupi do onih koji igraju! Naučio nas je da žrtvovanjem jednih za druge i igrajući srcem postižemo puno više od onih koji igraju samo na individualnoj bazi. Isto tako naučio nas je da se moramo boriti do kraja za svaki svoj cilj bez obzira na rezultat i ne popuštati i odustajati kad se stvari ”zakompliciraju”. Naučio nas je da obične momčadi postaju prave velike momčadi ako se najbolji igrači najviše brinu da svoje slabije suigrače učine boljima i važnima. Naučio nas je da stvoriti klapu znači podnijeti, ispraviti i podržati suigrača koji napravi grešku. Svaki nam je trening poseban gušt, velika životna lekcija i na taj je način stvorio naš nevjerojatni momčadski duh kojeg je jako lijepo postići! Uvijek je tu kad nam treba i daje SVE OD SEBE za nas.
Koliko je jedinstvena košarkaška ličnost našeg grada govori i činjenica da je jedini put u povijesti prije ove naše ”back to back” bronce (to je njegov izraz!), dva puta uzastopce samo njegova generacija osvajala juniorske medalje za porečku košarku (srebro 1992, srebro 1993), a da se prije naše prošlogodišnje medalje, porečka košarka zadnji put okitila juniorskom medaljom davne 1998. godine (zlato – Šakiri, Brkić, Bratović, Kmet, Jelavić, Jukić i drugi) s ekipom juniora kojima je, BAŠ SLUČAJNO ON (!), bio i više od lidera kao kapetan seniorske ekipe u kojoj su ti dečki igrali.
Treneru, hvala Vam na svemu ovome! Bez Vas ne bilo ove naše ljudske i sportske bajke. Bez Vas ne bi bilo košarke u Poreču, ne bi bilo svega ovoga. Vi jeste najbolji u svakom pogledu. I znate da ste najbolji!

POGLED U BUDUĆNOST

Nova juniorska sezona počela je 10 sekundi nakon završetka sinoćnje utakmice. U istoj će povratnik Ugo Uljančić (17) i talentirani bek Antonio Rupčić (15) zamijeniti u prvoj postavi kapetana Zorića i dokapetana Grbavca kojima je večerašnja utakmica značila i oproštaj od juniorske košarke. Nova sezona je i šansa mladim nadama Martinoviću (16), Jakšekoviću (16), Sekuliću (15), Radinu (15), Kujrakoviću (15), Jeliniću (14), Martusloviću (13), Bašiću (13), Kovaču (13), Demirovu (13), Bašiću (13), Soldatiću (12), Gaćini (12) i drugim mladim igračima iz omladinskog pogona da se kroz predkadetske i kadetske treninge nametnu za mjesto u juniorskoj momčadi. Svi će ti momci imati posebnu priliku da obranom ovogodišnje bronce budu prva ekipa u povijesti porečke košarke koja je tri puta zaredom osvajala juniorsku medalju!
Naša nevjerojatna sezona (hit A2 lige s tinejdžerima, kadetsko 3. mjesto van konkurencije, juniorska bronca, veteransko zlato), međutim, nije gotova! U sljedeća 3 tjedna naša U18 ekipa (1995 godište i mlađi) lovi zlato U21 Nord Adria lige Istre, Kvarnera i Slovenskog Primorja! Dovoljna im je jedna pobjeda u tri preostale utakmice da osiguraju još jednu broncu, a s dvije bi pobjede u tri utakmice osigurali titulu prvaka i drugo ovogodišnje klupsko zlato! Svi smo uz njih na putu k novim ljudskim i sportskim pobjedama!

Više od kluba, više od strasti, više od ljubavi.
Košarkaški klub Istra Poreč. Uprava kluba