Skupina hrvatskih katoličkih intelektualaca uputilo je danas izjavu hrvatskoj javnosti u povodu imovinskog prijepora u župi Dajli.

Intelektualci ističu kako se tu ne radi, i ne može se raditi ´o isključivom unutarcrkvenom pravnom pitanju´.

Time si Crkva nameće teret koji nije sposobna riješiti na zadovoljavajući način, napominje se i dodaje da krajnjim inzistiranjem na samo jednom aspektu pravnih normi, naime, na kanonskom pravu, lako se upada u klopku koju su uočili već i stari Rimljani: ´Vrhunsko pravo, vrhunska je nepravda´.

U izjavi se podsjeća kako je benediktinska zajednica iz Praglie izgubila sve sudske procese kojima je nastojala spomenute nekretnine uknjižiti na trgovačko društvo, Abbazia d.o.o., za tu svrhu osnovano u Hrvatskoj.

Za nekretnine je bila, kako se navodi, davno isplaćena odšteta kroz Osimske sporazume koje je do kraja poštivala Republika Hrvatska. Država je nekretnine, kojih je na taj način postala vlasnicom, vratila Crkvi, i to župi Dajla i Porečko-pulskoj biskupiji, a da ničim na to nije bila obvezna. I sada je benediktinska zajednica iz Praglie zaključila da je došlo vrijeme da, oslanjajući se na kanonsko pravo i talijanski lobby u vatikanskoj kuriji, iste nekretnine unutarcrkvenim postupkom, uz isključenje javnosti, stavi pod svoje vlasništvo. I kardinalsko povjerenstvo, pozivajući se isključivo na kanonske propise, donosi presudu na štetu Porečko-pulske biskupije, koje je odjeknulo i bolno, i mučno diljem Hrvatske, kaže se u izjavi.

´Da je Republika Hrvatska htjela, bila bi vratila te nekretnine benediktincima. Ona ih je vratila lokalnoj biskupiji, i to u svojoj cjelini. To je pretpostavka koja se sada ne može tumačiti kako se kome prohtije, ako se nađe samo formalno legitimističko uporište, nego da se u skladu sa željom grofa Grisonija, i dobrom vjerom hrvatske države, to iskoristi na dobro katoličkih vjernika u Istri´, navodi se.

Po riječima katoličkih intelektualaca iz ovog slučaja mogle bi proisteći i realno-političke posljedice. Podsjećaju na dvorac Mokrice i zemljište, koji su bili nepobitno vlasništvo Zagrebačke nadbiskupije. Mokrice su u poratnim međurepubličkim razgraničenjima, s ciljem da se napakosti Zagrebačkom nadbiskupu, prepuštene Sloveniji. Poslije Domovinskog rata Zagrebačka nadbiskupija pokušala je preko Europskoga suda za ljudska prava u Strasbourgu vratiti Mokrice, ali je 2004. taj Sud tužbu Kaptola odbio te presudio da Zagrebačka nadbiskupija nema pravnog temelja za povratak dvorca i imanja u Mokricama. Gdje je tada bio Vatikan, pitaju u izjavi.

´Ako Talijani u pozadini imaju najveći utjecaj u Vatikanu onda nama izgleda kao da su odlučili prigrabiti dio Primorja i Dalmacije, a model Dajle samo je prvi korak. I tako Hrvatska pobjeđuje na bojnom polju u obrani svoje slobode, a za raznim diplomatskim stolovima postaje sve manja´, tvrdi se u izjavi.

Ocjenjuje kako je iz komentara raznih otkrivenih i prikrivenih udbaša, od političara do novinskih djelatnika, vidljivo da oni uživaju u ovom sukobu puštajući da se on razvija bez, ili uz njihove minimalne intervencije. ´Žele dodatno naštetiti Crkvi, tako da upadljivo naglašavaju isključivu unutarcrkvenu nadležnost, kako bi se javnost što više okrenula protiv Vatikana´, ocjenjuju.

Hrvatski katolički itelektualci na kraju izjave navode kako osjećaju solidarnost i upućuju ohrabrenje mjesnom biskupu i njegovom svećenstvu, kao i svim hrvatskim biskupima za njihovu brigu i nastojanje oko dobrobiti njihove pastve i njihovih biskupija.

Izjavu hrvatskoj javnosti potpisalo je šezdeset hrvatskih katoličkih intelektualaca, uz ine, akademici Josip Pečarić, Stanko Popović i Slaven Barišić, sveučilišni profesori Branimir Lukšić i Marijan Šunjić te bivši veleposlanik Ive Livljanić. (Hina)