Svi ovi djelovi grada Poreča, tamo daleko iza asfalta regionalne prometnice, svojevrsne granice u glavama, hvala na pitanju žive i rade. U pionirsko doba uvodjenja reda u prostoru zamišljena i izvodjena ( novogradjena ) kao zone obiteljskih kuća, mirni kvartovi u kojima će se vlasnici nakon napornog posla u turističkoj industriji odmoriti i u kojem će se djeca nesmetano igrati nakon školskih obveza.

Danas, gotovo 30 godina poslije, ova naselja su i nadalje komunalno nedovršena, u redosljedu servisnih komunalnih usluga na začelju, a u razvojnim planovima ne postoje. Ona su povijest, ukoliko nije zaostala koja neprodana gradjevna parcela ili dosad neiskorištena zelena površina.

Gornji Špadići još nemaju "kulturnu" cestu koja spaja raskršće na cesti Poreč – Novigrad sa raskršćem na cesti Poreč – Vižinada, a protekli tjedan upravo je ta 200-tinjak metara duga prometnica , zbog obilaska gradilišta rotora, postala najvažnija porečka cestica. Da li će je nakon šminkanja ulaska u grad, barem, dovesti u prvobitno stanje ( fraza uobičajena u ugovorima sa izvodjačem radova ) ?

Humska ulica u Vranićima, ovih dana je "Blatna ulica", razlog ponovno gradilište 5 stambenih objekata, na području negdanjeg zelenog zaštitnog pojasa uz vodospremu, a po novom detaljnom planu uredjenja niz parcela za gradnju više od 100 objekata.

Nova gradjevinska zona, ne treba ni pogadjati, nije komunalno, infrastrukturno opremljena, jer nije ni naselje Vranići.

Finida, novije naselje, medijska je zvijezda u ovoj kolani, zbog planirane Osnovne škole i desetljećima čekanog izlaza na cestu, a u novoj verziji, priključenja naselja na rotor.

Čimižin, naselje obiteljskih kuća, lagano ali sigurno gubi taj identitet. Prvo je uz njega izgradjen "Lakop", pa je u nedostatku parkirališta rijeka automobila skrenula u naselje. Zatim je krenulo privatno poduzetništvo, pa su ostakljene terase, zazidani trijemovi, nadogradjeni katovi, otvarali su se kafići, butigice, turističke agencije, rent a car agencije, pizzerije, restorani, vidoteke, servisi, saloni namještaja, pekare. Naravno i tim brojnim klijentima treba parking, oni dolaze i odlaze kruže, prometne gužve. To je mali, zimski kažin. Onda dolazi ljeto, turistička sezona, popunjavaju se apartmani, sobe, pansioni, nema više ni metra za parking, ceste su prohodne za samo jedno vozilo i to vještijih vozača. To je veliki kažin, "Sumertime". Mali i veli kažin, jednako Čimižin.

Naselje "Bolnica" ima sve manje zelenila, ulice i ceste bez logike, prate život, nastaju same. Da li se neki prostorni planer provezao barem jednom tim naseljem, a naselje već ispada na cestu Poreč – Baderna.

Znači život egzistira i zgor asfalta, no gradska palača je tamo daleko u "zlatnoj dolini" s pogledom na more i predivni zalazak sunca, zašto kvariti idilu ?

Zaboravljeno dijete, zaboravljenu djecu ovog grada i dalje grije nada, a do kada?

Kartulinu, privremenim režimom prometa ( obilazak – primitivni rotor ), Vama dostavlja: R.V.Aleksić