Grad Poreč, naime nije vlasnik cijelog zemljišta na području koje je definirano kao teritorij lokalne samouprave. Vlasnika ima više: država, Grad, poduzeća, ustanove, udruge, biskupija, privatnici. Generalni urbanistički plan Grada Poreča definira namjenu korištenja prostora, cijelog zemljišta.

Svaki gradjanin ima svoje planove, svako poduzeće ima svoje planove, Grad u skladu sa svojim mogućnostima ( novac, projekti, dozvole ) ima svoje planove, a država kako stoje stvari ima neograničenu vlast ( zakonodavnu i izvršnu ) koja može poremetiti sve te planove. Trenutačno jedini poznati plan države je kako efikasno ubrati novac od gradjana i gospodarstva. Sukladno tom "planu" stranka na vlasti nije u bliskoj povijesti, a ni danas ne bira sredstva i po nju "efikasne" metode. Privatizacija svega i svačega uz taktove "Moja domovina", a imovina, sve manja i manja. Poznata je i činjenica da Istra više plaća, nego joj se vraća ( nije politička znanost, već matematičko osnovnoškolsko znanje: zbrajanja i oduzimanja ). Znači, "porečko zemljište" u vlasništvu RH ( vlasništvo stečeno "Tudjmanovom nacionalizacijom" ) bilo je proteklog tjedna predmetom Hrvatskog fonda za privatizaciju, točnije ta "čuvena tvrtka" ( takodjer u vlasništvu države ) prikupljala je ponude za prodaju "porečkog teritorija", a pod kakvim drugim uvjetima nego: " Tko da više ". Ukoliko svi moji vjerni čitatelji ne znaju, državna revizijska služba je godinama proučavala poslovanje HFP-ea i gotovo 90 % njenih transakcija su navodno sporne, tako je barem izvješten Sabor RH. Eto zato mislim da je vijest loša, a ne zbog toga što su 3 od 5 ponuda za kupnju zemljišta bile iz Poreča.

Narodna mudrost kaže: "složna braća kuću grade", vjerojatno se misli na zajedničku kuću ( ne mislim na gradsku palaču ) ? Na to, ja dodajem: "svaki brat može izgraditi vlastitu kuću", a te kuće mogu činiti ulicu, kvart, naselje, grad. Lošiji dio vijesti je to da podrška Vlade RH ( opetovano citirana novinarima ) u ovoj priči nije konkretizirana, a to se moglo na 2 načina:

1. pravo prvokupa jedinice lokalne samouprave;

2. proglašenje zemljišta od interesa za RH i slijedom toga sklapanje ugovora o dugogodišnjem zakupu s pravom gradnje ( kako je učinjeno za zemljište buduće škole na Finidi ).

Lošiji dio vijesti, ima i treću činjenicu, naivnost ( politika je najstariji zanat nakon onog …. ). Znači, u politici ne treba vjerovati čak i potpisanim sporazumima, jer nas praksa svakodnevno podsjeća na to, a u pravilu gotovo nikada ne treba vjerovati: obećanjima. Ilustracija je tekst iz jednih dnevnih novina prije par dana u kome je novinar koji je pratio turneju Predsjednika Vlade RH po Dalmaciji pobrojao ni manje ni više već 22 obećanja za projekte ( mostovi, tuneli, vodovodi i sl. ) u vrijednosti od par milijardi nekog novca. Regionalne markentiške sjednice Vlade RH upravo su to, podrška javnosti, kupovina vremena, potencijalni glasači, a ne radni dogovori oko projekata. Rekao – porekao stil ponašanja gospodina Premijera bio je vidljiv i u aferi oko Prijedloga zakona koji je navodno trebao pomoći Svjetskom rukometnom prvenstvu u pripremi izgradnje sportske infrastrukture ( dvorane ). Sada je "štafetu" preuzeo gospodin Polančec obećavajući novac za korištenje tih dvorana i režije, no da li to negdje piše i da li ima u prilogu izvor financiranja ( državni proračun ) daje odgovor: nigdje i ništa. Osim porečkih političara ima i naivnih porečkih gospodarstvenika koji su sklopili milijunske sponzorske ugovore sa Hrvatskim Olimpijskim odborom, a ovih tjedana pristigao je dopis iz HOO da Sportska zajednica grada ili klubovi predlože projekt – program koji bi " ta gospoda " poduprli s 50.000 kuna. Tko je tu profitirao ? Porečki sport, sigurno: NE.

Lošiji dio vijesti ima i 4. činjenicu ( domaći porečki proizvod ): politička nekorektnost, govor mržnje, nulti stupanj tolerancije.

Odnosi s javnošću su veoma bitan, ali i osjetljiv segment u politici, izgradnji pozitivne slike, senzibiliziranju gradjana za akcije i projekte da bi se oni zlorabili na način: pozovi izvršioce i pošalji poruku, a da prije toga ne promisliš ili se konzultiraš: kome šalješ poruku, na koji način i zašto ( što želiš postići ). Napasti, legalnog i legitimnog, sudionika u porečkoj politici ( SDP ) koji formalno pravno nema veze s Pozivom za prikupljanje ponuda za kupnju zemljišta nije bilo dobro ( loše ). Napasti poduzetnika ( a ne poduzetnike – još 4 – ili oba porečka ) zato što je poduzetan nije bilo dobro ( loše ). Uopće, napad, ofenzivni pristup u odnosima s javnošću, poznato je iz prakse, često rezultira kontraefektom: ne ostvaruju se zadani ciljevi. Znači, odabrana taktika je bila loša. Da je odabran pristup: afirmacija vlastitog programa, šteta bi bila manja. O govoru mržnje, u civiliziranim sredinama se ne raspravlja, on je nedopustiv. Na kraju, osobe bez tolerancije nisu poželjne u poslovima za javno dobro, proizvode konflikte, kažu stručnjaci.

Ova loša vijest i osobno me povrijedila, u obračunu kod "vinskog podruma" koristili su "sportsku terminologiju" čime su sportaše sveli na cirkusku točku za zabavljanje novinara ( nisam primjetio da je nekome od kolega bilo smješno ), a oni ( sportaši ) afirmiraju ime grada Poreča, bez obzira tko u njemu upravlja ( vlada ).

Na kraju ovih bilješki, dosta pesimizma ! Krenulo je zapošljavanje, rotor kod Peškere se hortikulturno uredjuje, isto se dogadja i na rotoru Gornji Špadići, uz gradski Komunalni odjel, "Uslugu", u akciju "Velikog spremanja smeća" uključuju se i Turistička zajednica grada, Mjesni odbori i pojedinci, bilo kao nalogodavci, bilo kao izvršitelji. Važno je da se mete u vlastitom dvorištu. Obrtnički dom se čisti, znači zasvirit će i glazba i rezat će koji metar trake. Nisu zapostavljeni ni Mjesni odbori, dodjite na feštu u Novu Vas, ima se što proslaviti, obnovljeno je i uredjeno groblje na kojem mnogi od nas imaju i svoje bližnje. Nova Vas zna ugostiti svoje posjetioce, a maškare su im vajk : najbolje.

Srdačan pozdrav : R.V.Aleksić