Opet ćemo se žaliti kako se zimi u našem gradu ništa ne događa. Ova je zima posebno karakteristična, jer svjedočimo političkom, socijalnom, emotivnom i kulturološkom deficitu na razini cijele države, što posebno utječe u i na sve nas.
Parlamentarni izbori i održani referendum za ulazak u EU samo su nam pojačali osjećaj da se sve oko nas vrti oko politike i međusobnih odmjeravanja snaga te da zato cijela država grca u dosadi i činjenici da manjka sadražaja za one koji se ne bave politikom ili zgrtanjem bogatstva. Možda su ta dva događaja, parlamentarni izbori i referendum zapravo i jedini sadržaji koji su probudili i naš grad u ovo maglovito vrijeme. Maglovito kako u smislu vremenske pojave, tako i osjećaja u svima nama.
Svi ćemo u međusobnim razgovorima slušati kako živimo u dosadnoj regiji, koja je zimi potpuno pusta i bezidejna, sve od sjevera pa do juga.
Osobno, nikada nisam bio pobornik takvog razmišljanja. Jer je sadašnjost i budućnost onakva kakvu sami stvorimo. Jednom je netko rekao da će svakog od nas svijet pamtiti po našim sitnim, beznačajnim, neprimjetnim djelima dobrote koje učinimo u našim životima. Jer za velika djela i velike poduhvate ipak nekoga treba pregaziti, a malim djelima koja nisu toliko atraktivna, širimo dobrotu oko sebe, makar ih velike mase ne primijećuju.
Upravo su ta mala, sitna, neprimjetna djela dobrote dokaz da ipak ne živimo u bjesomučno dosadnom gradu. Naravno, jednostavnije je sjediti doma i gledati u TV, i žaliti se kako smo osuđeni na dosadu. To je puno lakše nego priznati da se netko ipak trudi naš grad učiniti ljepšim mjestom za život. A to znači da su takve osobe bolje i kvalitetnije od nas samih, jer svojim malim djelima šire dobrotu oko sebe i trude se unijeti život u ovo mrtvilo oko nas.
Osim što dakle, postoje ljudi koji se trude oživiti grad u ovo dosadno zimsko vrijeme, još je čudnije to što to čine dobrovoljno, volonterski i đabe. Da, đabe, bez interesa za sebe.
Koji su to primjeri? Amaterska kazališta, volonteri koji treniraju malu djecu, voditelji organiziranih tečajeva različite tematike… Čudno je koliko se stvari ipak dešava u gradu zimi, i da to ljudi rade đabe, zare ne?
Nedavno sam sudjelovao na jednoj takvoj radionici koja ide uvijek petkom i namijenjena je djeci. Počeo sam dolaziti redovito koliko mi vrijeme dopušta i svaki me put šokira entuzijazam i volja ljudi koji se toliko nesebično daju za svoj grad, za djecu koja odrastaju u gradu, za bolje sutra.
Nema boljeg zaloga za budućnost nego djeci koja odrastaju u našem gradu usaditi osjećaj važnosti međusobnog druženja, i topline, osjećaja da svoje vrijeme iskorištavaju na kvalitetan i konstruktivan način.
Nema boljeg načina da mi odrasli postanemo bolji roditelji, nego da iskoristimo svo vrijeme koje imamo na najbolji mogući način, i to na način da svojoj djeci usadimo osjećaj da je neprolazno ono što se zajednički stvara na relaciji između apstraktnih svijetova odraslih i djece.
Nema boljeg načina da mi, koji gunđamo kako cijeli život, od rođenja, živimo u dosadnom gradu, promijenimo svoje razmišljanje kada vidimo koliko se ljudi nesebično daje, đabe daje u nešto toliko bitno kao što je poboljšanje odnosa djece i roditelja. Jer na kraju, to su one stvari koje grad čine živim.
Kapa do poda.

Zzlevak