Gledam neku večer na televiziji prilog kolegice reporterke koja po londonskim ulicama
pita prolaznike, kao potencijalne turističke putnike, da joj na geografskoj karti pokažu, ako znaju, gdje je Hrvatska, a oni ga uglavnom štocaju kojekuda, najčešće po azijskom dijelu bivšeg SSSR-a, po Kazahstanu, Turkmenistanu, Uzbekistanu, Tadžikistanu… Eh, čitajući jučer noticu o putešestvijama našega vrlog župana, zamišljam kuda bi sve po karti štocali Istrijani kad bi ih se anketiralo znaju li gdje je Turkmenistan. A upravo je u toj zemlji naš župan, kojeg prati gradonačelnik Poplavepopuli, ovih dana razgovarao s njihovim predsjednikom (i ta bi anketa bila dobra: znate li tko je Berdimuhamedov?) o suradnji na području turizma. Ajme? Ajme! Ne, ne želim vrijedati ničije ambicije u turizmu
iako mi suvislo zvuči pitanje koliko bi Turkmenistanaca, ima ih nešto manje od pet milijuna, trećina vrlo siromašni, moglo doći na odmor na Istru ili pak Istrijana otići u turistički posjet Turkemnistanu, koji je po turističkim brojkama (smještaj, dolasci) cijeli ispod razine… Poreča.
Lijepo je da se političari širom svijeta druže i razgovaraju o mogućoj gospodarskoj i inoj suradnji, ali što istarski župan ima službeno klatiti do Turkmenistana, osim ako nije išao isprobati kakav golf teren (ako ih uopće ima)? Zar zaista nema drugog posla? Naravno, nisu Jakovčić i Miletić razgovarali s Berdimuhamedovim samo o turizmu. Na dnevnom redu, čitam izvještajčić, bijahu i brodogradnja, duhanska. prehrambena i građevinska industrija i, posebno!, eksploatacija kamena. E, to je tek ono pravo. Samo mi još nije jasno hoće li Istarska županija uvoziti grote iz Turkmenistana ili ih izvoziti?

Goran Prodan, Glas Istre 13.11.2009.