Poslije dvije hrvatske pretvorbe, od kojih druga još traje, sve će konačno biti jasno kao na dlanu, ali će za promjene bilo koje vrste biti prekasno. Zapravo, već sada je za ozbiljne promjene prekasno.

Prije svega, Istra će napokon doživjeti demografski rast. Na današnjih dvjesto tisuća stanovnika, čiji će broj nastaviti opadati, u Istri će se pojaviti pedeset do sto tisuća novih ljudi.  Biti će to uglavnom baby-boomeri, koji će tada već imati bar sedamdeset i pet godina u prosjeku. U Istru su počeli dolaziti od početka milenija u potrazi za kućama i apartmanima u kojima će uživati svoju mirovinu, ali će njihov rast biti pogotovo izražen od ulaska Hrvatske u Uniju. Populacija baby-boomera iz Njemačke, Nizozemske, Velike Britanije itd. će zauzeti najprivlačnije lokacije na poluotoku, iz kojih će vremenom istisnuti lokalno stanovništvo.

Naviknuti na demokratske forme ponašanja, pridošlice će se boriti za svoja gradjanska prava, prije svega kao onih koji plaćaju porez na nekretnine ili pak komunalne pristojbe, a potom kao gradjana Unije. Oni će se organizirati tako da će najprivlačnije lokacije u Istri preći u njihovu upravu. Lokalno stanovništvo će ostati po strani i zbog nepoznavanja zajedničkog jezika, koji će najvećim dijelom biti engleski.

Lokalno će se stanovništvo koncentrirati po većim gradovima. Neki od njih će biti zaposleni u pogonima koje će povratiti u život ili pak postaviti tzv. reindustrijalizacija Istre. Dobar dio ovih pogona će biti nečist i nezdrav, kako za radnike, tako i za okoliš. Istru će držati desetak poduzeća, od kojih će većina biti inozemna.  Većina zaposlenih će raditi u uslužnim djelatnostima, kako u turizmu, tako i na lokacijama zaposjednutim od strane baby-boomera. Ovim će se djelatnicima pridružiti i oni iz inozemstva, prije svega iz siromašnih zemalja na istoku Europe. Stambenog će prostora biti malo, a cijene će mu biti sve više, pa će biti sve teže naći odgovarajuće stanove.  Mladi ljudi će imati najveće probleme u ovom pogledu, a samo mali dio njih će naći spas u inozemstvu.  Pored problema sa stambenim prostorom, morati će putovati do mjesta zaposlenja, koja će biti sve više udaljena. Parking će biti sve veći problem za sve stanovnike Istre.

Vrijednost nekretnina će početi opadati zbog nekontroliranog razvoja. Najatraktivnije lokacije će biti okružene sve većim brojem apartmana, kuća i vila.  Krajobraz Istre će sve više sličiti na prenapučenu sjevernu Italiju. Ovakav razvoj neće više biti moguć, ili pak isplativ. Zagadjenje okoliša će rasti, a najveći problem će biti pitka voda, koje će biti sve manje. Jedan dio pridošlica će prodavati svoje nekretnine i kretati u manje razvijene i manje zagadjene krajeve svijeta. To će samo doprinijeti padu cijena nekretnina. Gradjevinski lobi će splasnuti i početi će se povlačiti na druge lokacije uz Mediteran. Mešetari nekretnina će biti većinom stranci.

Ovakav razvoj nitko više neće moći zaustaviti. Postojeće političke stranke su trenutno usmjerene na iskorištavanje onoga što se još uvijek iskoristiti može. Ovo se posebno odnosi na drugu pretvorbu, koja privatizira nekadašnje društveno zamljište. Stranke samo pogoduju nekontroliranom razvoju. Isto važi i za cjelokupnu državnu upravu, koja je korumpirana od vrha do dna. Pored svega ovoga, istarski je narod dezorijentiran i demoraliziran. Kako nikada nije usvojio demokratske forme ponašanja, te kako u prosjeku još nije dovoljno obrazovan, nije se sposoban ujediniti u zaštiti svega onoga što bi moglo osigurati dugoročni razvoj poluotoka koji bi odgovarao lokalnom stanovništvu. Situacija koju će donijeti Unija će u najboljem slučaju sve više sličiti austrougarskom periodu s konca 19. stoljeća, a u najgorem talijanskom periodu s početka 20. stoljeća.

prof.dr. Ranko Bon, za Regional