Kako spraviti žgvacet, fuže, orzotto, fritule i giostrine
U nizu raznovrsnih radionica, od kukičenja i pletenja košara do izrade škanjića, svirala i zvrkova, koje tijekom ove zime za članove i simpatizere priređuje porečko Društvo prijatelja Giostre, ovoga je tjedna na “meniju” bila i jedna gastronomska. Pravi meni je, kako priliči društvu koje oživljuje jedan segment gradske prošlosti, bio sačinjen od starih, tradicionalnih jela.
Prvi put delali fuže
Petnaestak članova raznih godišta, od školaraca do umirovljenika, okušalo se u spravljanju orzotta od sipa (umjesto riže rabljen je ječam, orzo), žgvaceta od domaće kokoši, fritula i keksića “giostrina”.
Dakako, radili su sve: od otkoščavanja kokošjeg mesa i pripreme temeljca za žgvacet (istarski mesni umak), sjeckanja luka i čišćenja sipa, miješenja tijesta za fuže i slastice pa do završnih kušanja jela. Kroz kulinarske vještine vodili su ih znani porečki nastavnik kuharstva Stanislav Poropat i Enio Deković koji je lani otvorio školu kuhanja Bobolo gourmet u čijim je prostorima, u sklopu tvornice Fusio, održana radionica.
Nerijetkima je bio prvi put da delaju fuže, drugi su pak od majstora Poropata i Dekovića, koji je u 50-im godinama života završio školu za kuhara i krenuo u gastronomske vode, doznali detalje važne da bi jelo bilo što ukusnije ili, pak, posao njegove pripreme jednostavniji i učinkovitiji.
Kako su jeli u 18. stoljeću
Članica Giostre Sabrina Bonita Žužić svojim je kolegama pokazala kako se prave “giostrini”, suhi kolačići od ječmenoga brašna, masti, meda, cimeta… za koje je recept sama osmislila imajući u vidu namirnice koje su se koristile u 18. stoljeću, na koje se referira djelovanje Giostre. Naravno, što su giostranti pripravili, to su i pojeli. U slast. A kako priliči pravim kuharima, na kraju su sve oprali i počistili.