Institut za poljoprivredu i turizam kroz operativnu skupinu InOli u istarskim maslinicima ispituje kako zatravljivanje, navodnjavanje i biostimulatori mogu pomoći u borbi protiv suše i sve izraženijih klimatskih ekstrema*

Ovogodišnje ljeto ponovno je pokazalo koliko klimatski ekstremi mogu zakomplicirati poljoprivrednu proizvodnju. Dugotrajna sušna razdoblja, visoke temperature i nedostatak oborina posebno pogađaju nasade bez sustava navodnjavanja, a s tim se problemom ove godine bore i brojni maslinari. Iako je maslina kultura koja stoljećima uspijeva na siromašnim tlima i strmim terenima, sve izraženije klimatske promjene stavljaju pred proizvođače nove izazove i otvaraju pitanje kako sačuvati vlagu u tlu, zaštititi plod i zadržati kvalitetu maslinova ulja.

Upravo odgovore na ta pitanja, kroz operativnu skupinu InOli („Istraživanjem do inovativnosti u maslinarstvu“), traže znanstvenici Instituta za poljoprivredu i turizam zajedno s istarskim maslinarima. Projekt punog naziva „Klimatski održive prakse u maslinicima – dobrobit za maslinare i potrošače maslinova ulja” usmjeren je na ispitivanje metoda koje bi maslinicima mogle pomoći da se bolje nose sa sušom, toplinskim valovima, obilnim oborinama i drugim klimatskim ekstremima.

Korisnik projekta je Institut za poljoprivredu i turizam, a partneri su OPG Alfredo Cossetto, OPG Đanino Oklen, OPG San Rocco, OPG Vilma Brčić, Udruga Istramet i Studio Sonda d.o.o. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske unije iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023. – 2027. kroz intervenciju 77.03. Potpora za EIP operativne skupine.

– Glavni cilj projekta je istražiti učinke odabranih klimatski održivih praksi u stvarnim proizvodnim uvjetima. U nasadima članova operativne skupine provodimo poljske pokuse u kojima istražujemo učinak zatravljivanja, navodnjavanja i primjene biostimulatora na povećanje otpornosti maslina na klimatske ekstreme. Dok maslinari provode odabrane agrotehničke mjere, znanstvenici prate niz pokazatelja kako bismo mogli što preciznije utvrditi njihove učinke. Pokusi će se provoditi tijekom dviju uzastopnih vegetacijskih sezona – rekla je dr. sc. Ana Čehić Marić, znanstvena suradnica Instituta za poljoprivredu i turizam i voditeljica operativne skupine InOli.

Znanstvenici Instituta pritom prate cijeli niz klimatskih parametara, među kojima maksimalne, minimalne i prosječne temperature po mjesecima, broj dana s temperaturom višom od 30 Celzijevih stupnjeva te broj dana s temperaturom nižom od nule. Analiziraju se i ukupne i maksimalne mjesečne oborine, prosječna maksimalna jačina vjetra po mjesecima te maksimalni udari vjetra.

Istodobno se prati stanje tla, fenofaze rasta ploda masline, količina plodova po stablu te parametri kvalitete maslinovih ulja dobivenih iz pokusnih dijelova nasada i kontrolnih površina.

Projekt uključuje i izradu vizualne oznake za maslinovo ulje proizvedeno primjenom klimatski održivih praksi, dok će Institut za poljoprivredu i turizam rezultate projekta predstaviti kroz znanstvene i stručne radove, radionice te objave u digitalnim i tiskanim medijima.

Kako sačuvati vlagu kada nema navodnjavanja

„Nažalost, nemam mogućnost navodnjavanja svojih maslinika pa me zanimaju alternativne mjere kojima mogu ublažiti posljedice izrazito sušnih ljeta”, rečenica je jednog maslinara koja vrlo dobro opisuje problem s kojim se suočava velik broj proizvođača.

Učestala sušna razdoblja i visoke ljetne temperature sve češće nameću pitanje kako vlagu u tlu sačuvati primjenom relativno pristupačnih agrotehničkih metoda, osobito ondje gdje nije moguće uspostaviti sustav navodnjavanja. Upravo su takva rješenja jedan od važnih dijelova istraživanja koje Institut za poljoprivredu i turizam provodi u okviru ovog projekta.

– Tradicionalni pristup održavanja golog tla učestalom obradom u današnjim se uvjetima pokazuje ograničavajućim jer ubrzava isparavanje vlage. Jedno od mogućih rješenja protiv stresa suše je zatravljivanje, koje usporava pretjerano zagrijavanje tla pri visokim temperaturama i stvara zaštitni sloj koji povećava sposobnost tla da zadrži vlagu. U tu se svrhu mogu koristiti različite vrste biljnih pokrova pa je važno razumjeti njihove osnovne podjele i specifičnosti. Svaki od tih materijala ima određene prednosti, ali i zahtijeva pravilno upravljanje – pojasnila je Čehić Marić.

Malč se općenito dijeli na organski, odnosno sve biološki razgradive materijale, anorganski, poput šljunka i kamena, te sintetski, što uključuje primjerice folije i geotekstil. Organski se malč dodatno dijeli na živi, koji čini trajni ili sezonski uzgoj spontanih ili posijanih vrsta, te mrtvi malč od odumrlih biljnih ostataka poput sijena, slame, lišća, kore drveta ili sječke.

– Svaki organski pokrov na površini tla djeluje kao toplinski i hidrološki izolator, ali svaki materijal ima svoje posebnosti. Kod višegodišnjih kultura, kakva je maslina, uvođenje zeljastog pokrova donosi veću ekološku stabilnost i štiti tlo. Takav se pokrov može uspostaviti duž redova ili između njih. Njegove koristi ne odnose se samo na vlagu nego i na bioraznolikost, kvalitetu tla i ukupnu stabilnost nasada – dodala je Čehić Marić.

Živi malč povećava bioraznolikost i čuva tlo

Živi malč povećava ukupnu bioraznolikost i obogaćuje mikrobiom tla, a privlačenjem korisnih oprašivača i prirodnih predatora pridonosi i prirodnom suzbijanju štetnika te kontroli rasta korova.

Istodobno povećava udio organske tvari, potiče skladištenje, odnosno sekvestraciju ugljika i stvaranje humusa te povećava sadržaj makroelemenata poput dušika, kalija i fosfora u zoni korijena.

– Primjenom živog malča popravlja se struktura i poroznost tla, poboljšava protok vode i povećava njegov kapacitet zadržavanja vlage. Površinski sloj tla istodobno je zaštićen od erozije, što je osobito važno u višegodišnjim nasadima koji nemaju sustav navodnjavanja tijekom sušnih razdoblja. Malč djeluje i kao svojevrstan temperaturni pufer jer zadržava toplinu i smanjuje dnevne temperaturne oscilacije u gornjim slojevima tla. Na taj način tlo se štiti i od ljetnih vrućina i od zimskih mrazeva – istaknula je dr. sc. Ana Čehić Marić. Najčešći oblik živog pokrova u maslinarstvu su samonikle trave, posijane djetelinsko-travne smjese ili kombinacija jednog i drugog.

Samonikla trava kao alternativa obradi tla

Višegodišnja istraživanja provedena na Sredozemlju potvrđuju da spontani, samonikli travni pokrov u međurednom prostoru može biti vrlo učinkovita alternativa konvencionalnoj obradi tla u maslinicima.

– Samonikli pokrov ublažava eroziju uzrokovanu vodom, smanjuje gubitke vlage i poboljšava strukturu i plodnost tla povećavanjem udjela organske tvari i makroelemenata. Ako se travnatim pokrovom pravilno upravlja, postiže se veća bioraznolikost i bolja zaštita tla bez negativnog utjecaja na prinos ili kvalitetu maslina. Ključ je upravo u kontroliranom održavanju vegetacije. To znači da travu nije dovoljno samo ostaviti da raste, nego njome treba upravljati ovisno o dijelu godine i raspoloživosti vode – rekla je Čehić Marić.

Visina travnatog pokrova regulira se višekratnom košnjom ili malčiranjem tijekom godine, uz posebno važan kasnoproljetni otkos prije nastupa ljetnih vrućina. Istraživanja samonikle flore u hrvatskim maslinicima pokazuju da sastav vrsta uvelike ovisi o tipu tla i primijenjenim agrotehničkim mjerama. Među najzastupljenijim (jednogodišnjim i višegodišnjim) zeljastim vrstama pojavljuju se prstasti troskot (Cynodon dactylon L.), poljski slak (Convolvulus arvensis L.), zeleni muhar (Setaria viridis L.), bijela loboda (Chenopodium album L.) i mnogocvjetni ljulj (Lolium multiflorum L.).

Djetelinsko-travne smjese mogu povećati prinos

Druga mogućnost su djetelinsko-travne smjese. Istraživanja pokazuju da njihova primjena u maslinicima može ublažiti negativne učinke suše, smanjiti eroziju tla i poboljšati njegovu strukturu, zadržavanje vlage i dostupnost hranjivih tvari.

– Zahvaljujući poboljšanju fizikalnih i hidroloških svojstava tla, masline u stresnim uvjetima mogu imati bolju opskrbu vodom, no vrlo je važno odabrati odgovarajuće vrste i pravi trenutak njihove sjetve i košnje. Pokrov ne smije u kritičnom dijelu godine postati konkurencija maslini za vodu i hranjive tvari – naglasila je Čehić Marić. Proljeće je najpovoljnije vrijeme za sjetvu djetelinsko-travnih smjesa jer vlaga omogućuje kvalitetnu pripremu tla i ujednačeno nicanje. U jadranskom dijelu Hrvatske sjetva se provodi tijekom ožujka.

U maslinicima se ponajprije biraju niske vrste sporijeg rasta i plitkog korijena kako u kritičnim fazama ne bi konkurirale maslini. Najčešće se koriste podzemna djetelina (Trifolium subterraneum L.), puzava djetelina (Trifolium repens L.), crvena vlasulja (Festuca rubra L.), ovčja vlasulja (Festuca ovina L.) te pojedine vrste ljuljeva (Lolium spp.).

U jednom od istraživanja utjecaja pokrovnih usjeva na tlo i bioraznolikost mediteranskih maslinika korištena je, primjerice, komercijalna mješavina u kojoj su djeteline i druge mahunarke činile 80 posto smjese. Među njima su bile obična grahorica (Vicia sativa L.), esparzeta (Onobrychis viciifolia Scop.) te vrste iz rodova Trifolium i Medicago. Dodane su i druge zeljaste vrste poput obične heljde (Fagopyrum esculentum Moench), vrtne rotkve (Raphanus sativus L.) i facelije (Phacelia tanacetifolia Benth.).

– Održavanje djetelinsko-travne smjese zahtijeva redovito upravljanje vegetacijom, a najveću pozornost treba posvetiti pravodobnoj košnji i malčiranju. Prva košnja provodi se rano u proljeće, prije nego što pokrov počne intenzivno trošiti vlagu iz tla, a pokošena se masa ostavlja na njegovoj površini. Time se sprečava prekomjerno bujanje vegetacije i njezino konkuriranje maslini. Istodobno nastaje sloj malča koji dodatno štiti tlo od izravnog sunčeva zračenja – pojasnila je Ana Tomišić, univ. mag. ing. agr., suradnica na projektu u Institutu za poljoprivredu i turizam.

Kombinacija prirodne vegetacije i zasijanih smjesa

Kao jedno od optimalnih agroekoloških rješenja nameće se i kombinacija samonikle vegetacije i zasijanih smjesa, čime se spajaju prednosti obogaćivanja tla i očuvanja stabilnosti prinosa.

Jedan od načina je prostorna izmjena redova, odnosno zasijavanje svake druge međuredne površine uz ostavljanje prirodne vegetacije u preostalim redovima. Tako se istodobno osigurava unos organske tvari i smanjuju troškovi nabave sjemena. Moguć je i vremenski kombinirani pristup, pri kojem se najprije zasiju smjese djetelina radi popravljanja strukture tla, nakon čega se površina prepušta prirodnom osjemenjivanju i sukcesiji, odnosno zakorovljavanju samoniklim vrstama.

– Kombiniranjem tih metoda moguće je stvoriti biološki aktivno tlo bogato organskom tvari bez rizika od smanjenja prinosa ili pretjeranog stresa za masline. Ipak, ni taj pristup nije bez mogućih problema. Glavna prepreka široj primjeni živog malča jest moguća konkurencija između pokrova i maslina za vodu i hranjive tvari. Pojedina istraživanja zabilježila su i pad prinosa, osobito u mladim nasadima i sušnijim područjima, zbog čega je pravilno upravljanje presudno – rekla je Čehić Marić.

Druga istraživanja, međutim, pokazuju da se takvi rizici mogu izbjeći djelomičnim prekrivanjem površine, sjetvom privremenih usjeva ili redovitom košnjom. Ako se košnja obavi pravodobno, krajem travnja ili početkom svibnja, trava tijekom ljeta neće oduzimati vlagu maslinama. Za proizvođače je stoga važno pridržavati se nekoliko osnovnih pravila. Sloj malča trebao bi biti debeo između pet i osam centimetara jer tanji sloj ne zadržava dovoljno vlage, dok predebeo može gušiti korijen. Prsten oko debla uvijek treba ostaviti čistim. Zatravljivanje je preporučljivo primjenjivati u starijim nasadima, a travu obvezno pokositi prije nastupa ljetnih suša jer je ona tijekom zime i ranog proljeća saveznik masline, dok ljeti može postati konkurent za vodu.

Rezidbeni ostaci ne moraju završiti u vatri

Drugi oblik zaštite tla je mrtvi malč, među kojim posebno mjesto imaju rezidbeni ostaci. Iako se oni u praksi još uvijek često spaljuju, riječ je o vrijednom organskom materijalu koji se može ponovno iskoristiti u samom masliniku.

– Usitnjavanjem zdravih orezanih grana dobiva se drvna sječka koja služi kao pokrov tla i fizička barijera rastu korova. Grane se mogu usitniti klasičnim sjeckalicama, traktorskim malčerima, kombiniranim sakupljačima i usitnjivačima, takozvanim pick-up shredderima, drobilicama s čekićima ili ručno na teško pristupačnim terenima. Važno je, međutim, koristiti samo zdravo drvo. Ako su na granama uočeni simptomi bolesti ili napada štetnika, takav materijal treba spaliti – rekla je Čehić Marić.

Sječka se rasprostire ispod krošanja u sloju debljine od pet do osam centimetara. Budući da mikroorganizmi tijekom razgradnje drva troše dušik iz tla, u prvoj godini obilnijeg zastiranja poželjno je dodati manju količinu dušičnog gnojiva kako bi se izbjegla privremena dušična depresija.

– Biljni pokrov i usitnjeni rezidbeni ostaci značajno usporavaju površinsko otjecanje vode. Prema dostupnim podacima, svakih jedan posto pokrova odgađa otjecanje za 4,74, čime tlo dobiva više vremena za infiltraciju vode kroz makropore. Primjena sječke od rezidbe u mediteranskim maslinicima zbog toga smanjuje površinsko otjecanje u prosjeku za 30 posto. Time se optimizira zadržavanje vode i istodobno smanjuje erozija tla – dodala je Čehić Marić.

Prema dosadašnjim istraživanjima, učinak primjene sječke na očuvanje vlage u tlu postaje vidljiv tek pri količinama većim od 7,5 tona po hektaru, što je u praksi najlakše postići u superintenzivnim nasadima. U ekstenzivnim maslinicima, u kojima ima manje biomase, učinkovitije je sječku koncentrirati u debljem sloju u samo nekim međurednim prostorima nego je tanko rasporediti po cijeloj površini. Važno je i da primjena sječke tijekom ljeta ne povećava površinsku temperaturu tla u odnosu na golo tlo, pa zbog toga ne predstavlja povećan rizik od požara.

– Kod primjene rezidbenih ostataka treba koristiti isključivo zdrave orezane grane, dok bolesne treba spaliti. Usitnjeni materijal raspoređuje se u sloju od pet do osam centimetara, uz obvezan razmak od debla radi sprečavanja gljivičnih bolesti. Zbog visoke razine ugljika u drvetu, sječku je poželjno kombinirati s pokošenom travom ili djetelinom ili dodati malu količinu dušičnog gnojiva. Time se sprječava da mikroorganizmi tijekom razgradnje drveta maslini oduzimaju raspoloživi dušik – objasnila je Tomišić.

Prilagodba klimatskim promjenama čuva prinose

U uvjetima sve izraženijih klimatskih promjena zatravljivanje i pokrivanje tla živim ili mrtvim biljnim materijalom nameću se kao dostupne alternative za proizvođače koji nemaju mogućnost postavljanja sustava navodnjavanja. Upravo se na povezivanju znanstvenih spoznaja i stvarnih potreba proizvođača temelji projekt „Klimatski održive prakse u maslinicima – dobrobit za maslinare i potrošače maslinova ulja” koji provodi Institut za poljoprivredu i turizam sa svojim partnerima.

– Istraživački projekti poput ovoga koji provodi operativna skupina InOli povezuju znanstvene spoznaje s praktičnim iskustvom samih maslinara i pokazuju smjer u kojem se maslinarstvo treba razvijati. Primjena pokrovnih usjeva ili pokrova od rezidbenih ostataka ne zahtijeva velika investicijska sredstva, a može pridonijeti očuvanju strukture tla i stabilnijim prinosima. To postaje posebno važno u godinama obilježenima sušom, visokim temperaturama i drugim klimatskim ekstremima. Upravo je prilagodba proizvodnje jedan od ključnih uvjeta za očuvanje maslinarstva u takvim okolnostima – zaključila je dr. sc. Ana Čehić Marić iz Instituta za poljoprivredu i turizam.

 

Više informacija o projektu pronađite na web-stranici InOli te na društvenim mrežama (Facebook, Instagram).