Prije desetak godina pričala mi je jedna žena, koja je bila pred otkazom, kako ima volje, znanja, snage pa čak i ušteđevine kojom bi mogla pokrenuti vlastiti mali biznis u turizmu, ali ne bi opstala ako bi mogla raditi samo tri-četiri mjeseca u godini. Žena nije pokrenula vlastiti posao, a od tada je turistička sezona još kraća. Nekoliko dana u travnju, nešto više dana u svibnju, možda pola lipnja… Jedino se sigurno može računati na svakodnevno poslovanje s turistima u srpnju i kolovozu, a u rujnu i listopadu ponosno se i sa zebnjom zbrajaju noćenja. Zimski mjeseci su uglavnom pusti, hoteli zatvoreni, čak i za sportaše koji su nekada na Poreštinu masovno dolazili na pripreme. Čuju se priče da u više hotela treba uvesti grijanje, kako bi dolazilo još više sportaša u zimskom razdoblju. Poreč je u međuvremenu uložio u gradnju velike sportske dvorane, atletske staze, uredio je sportske terene u svom vlasništvu, kako bi ih mogli koristiti i sportaši na pripremama. Gradski proračun pokriva i četvrtinu godišnje članarine od milijun kuna Hrvatskom olimpijskom odboru – po milijun plaćaju još hotelska poduzeća Plava laguna, Riviera i gradska Turistička zajednica. Čini se da je to samo cijena imidža, jer olimpijci kao da Poreč obilaze u širokom luku, kada su u pitanju pripreme. U gradu je 40-ak turističkih agencija koje pokušavaju zaraditi posredovanjem smještaja gostiju u 30-ak hotela, 13 apartmanskih naselja, osam kampova i oko šest tisuća postelja u privatnom smještaju. U Poreču dnevno može prespavati 23 tisuće gostiju. Grad je kapacitiran i na dvostruko više stanovnika od onih koji u njemu stalno žive. Infrastruktura može i mora izdržati najveći ljetni pritisak, bilo da je riječ o vodovodu, kanalizaciji, električnoj energiji, cestama, zabavi, restoranima ili opskrbnim centrima. A sve se to koristi u punom opsegu tek dva do tri mjeseca godišnje. Pad broja gostiju u pred i posezoni iz godine u godinu kombiniran s učincima pretvorbe i privatizacije te najnovijom gospodarskom krizom iscrpio je sve zalihe porečkog gospodarstva, ali i privatne zalihe građana. Živi se sve teže, jer zapravo svaki od 2.279 poslovnih subjekata u gradu ovisi o turizmu neposredno ili posredno. Turiste čeznutljivo očekuju svi – od konobara i sobarica koji rade samo u sezoni, do poljoprivrednikakoji na tržnici prodaju plodove svoga truda. O  ugostiteljima da i ne govorimo. Sedam konobarica i konobara koji rade u jednom porečkom kafiću u punom ljetnom pogonu moraju živjeti i u druga godišnja doba. Tko ih može platiti kad ne rade? Kako da prežive proljeće, zimu i jesen? A istu sudbinu s Porečom dijele i druga istarska turistička središta.

Odgovor na pitanje kako zapravo od turističke sezone u Istri, odnosno Poreču, ali i drugim sličnim turističkim mjestima stvoriti turističku godinu, koje već godinama muči turistički sektor, pokušala je dati udruga Bio-Istra u suradnji s porečkim poduzetnikom Danielom Šaškinom koji su ponudili platformu zajedničkog promišljanja o održivom suvremenom turizmu. Okrugli stol na tu temu održan je pod okriljem porečkog turističkog sajma Promohotel, odnosno Promonatire, prateće specijalizirane izložbe ekoloških i autohtonih proizvoda Mediterana.
Tom je prilikom postavljeno niz pitanja koji zapravo muče sve one koji žive od turizma i na koje utječe turistički razvoj. Što je održivi suvremeni turizam? Može li se graditi na senzacionalnim, all exclusive proizvodima? Kako stvoriti poduzetničku turističku klimu? Što učiniti s izvan pansionskom potrošnjom? Kako pratiti europske standarde? Da li usvojiti nove oblike turizma? Bi li ekološki turizam doprinio kvaliteti? I na kraju što o svemu misle vodeće turističke tvrtke?
Turizam ne čine samo velike hotelske kuće
Raspravljajući o svim tim temama, gdje se zapravo pokušalo dati odgovor na postavljena pitanja, izašlo je na vidjelo nekoliko zanimljivih zaključaka kao primjerice da Poreč nema identiteta, i da treba stvoriti zajednički brand, da ne postoji gradska strategija razvoja turizma, a ni master plan. Turističke tvrtke, zaključeno je, okreću se all inclusive ponudi, što isključuje lokalne poduzetnike. Pokazalo se da nitko ne zna kakvi su planovi razvoja turističkih tvrtki ili pak ono očito, a to je da se gotovo svi kulturni i zabavni programi istovremeno događaju samo u dva ljetna mjeseca, umjesto da ih se proširi na čitavu godinu. Zaključeno je i da civilno društvo treba uključiti u plan za turizam te da u marketingu treba naglašavati destinaciju, odnosno Poreč i Istru sa svim specifičnostima i komparativnim prednostima, a ne pojedine hotele. Također potrebno je razvijati nove, održive suvremene oblike turizma i okrenuti se malim poduzetnicima.
– Mali poduzetnici pune gradski proračun, a nitko nas ne pita kada se planira razvoj, odnosno kada se utvrđuje pod kojim ćemo uvjetima poslovati. Ima nas puno, zapošljavamo puno ljudi i mislim da je krajnje vrijeme da pokrenemo priču. Doček ove Nove godine pokazao je da se može nešto dogoditi, ako udružimo snage i da to ne mora biti pod kapom gradske uprave, niti za javne novce, smatra Šaškin.
S druge strane Vlasta Radojčić iz udruge Bio-Istra kaže da će ovakvi zaključci poslužiti kao temelj projekta koji bi trebao odmah dati primjenjiva rješenja kako produžiti sezonu.
-Na izradi logotipa Poreča i stvaranju poduzetničke klime u turizmu može se odmah početi raditi. Razgovarali smo i o stvaranju posebnog vijeća za unapređenje turizma, tako da ne ostane zauvijek samo sinonim za ponudu Plave lagune i Riviere. Suradnja unutar našeg grada, ali i s gradovima prijateljima može se odmah početi razvijati. Paralelno se može raditi na vizualnom ujednačavanju komunalne opreme, navodi Radojčić prijedloge. Dodaje također da Grad može pomoći i u nekim drugim segmentima koji u konačnici utječu na turizam. Primjerice da vinarski studij bude i na stranom jeziku, da ima gostujuće strane predavače, da mladi ovamo dolaze učiti kako raditi kvalitetno i ekološko vino. Praktikum kuharstva za srednju školu, koji grad nikako da izgradi, mogao bi poslužiti i za seminare kulinarstva.
– Mogle bi se ustanoviti nagrade i priznanja najboljima u turističkom gospodarstvu, o kojima bi odlučivalo neko vijeće za ugostitelje i poduzetnike koje ne bi nagrađivalo preko veze jer bi svima bilo važno unapređivati poslovanje. To vijeće moralo bi voditi računa i o zaštiti okoliša u svakom segmentu života grada, ali o stvarima kao što je godinama zatvoreni muzej, navodi dalje Radojčić.
Dok su Radojčić i Šaškin dali konkretne i iscrpne prijedloge, porečki gradonačelnik Edi Štifanić samo nam je kazao da se u gradskoj upravi time ozbiljno bave kroz plan gradnje golf igrališta. S druge strane ideje gradske turističke zajednice o cjelogodišnjoj turističkoj destinaciji, nije to tajna, oblikuju dvije turističke tvrtke, koje zapravo drže u šaci kompletno porečko gospodarstvo. O njihovoj sezoni ovise svi ostali gospodarski subjekti u gradu – od prijevoznika, građevinara, proizvođača i prodavača, do iznajmljivača soba. A vlasnicima Plave lagune i Riviere očito je dobro i ovako.
Drugi nas “šišaju” jer imaju topliju klimu?
Naime na pitanje kako produžiti sezonu, u Plavoj laguni odgovaraju da nije lako prevladati osnovni motiv dolaska turista u Poreč, a tako i Istru, a to su more i kupanje.
– Potražnju za turističkim smještajnim kapacitetima, ne samo u Istri, karakterizira izrazita sezonalnost. Već i letimičan pogled na distribuciju međunarodnih inozemnih putovanja ukazuje na visoku koncentraciju putovanja u nekoliko ljetnih mjeseci. U ostalim mjesecima, u periodu van ljetne turističke sezone, kada ponuda uvelike premašuje potražnju, konkurentne destinacije na Mediteranu imaju određene komparativne prednosti odnosno povoljnije klimatske uvijete, što se pozitivno odražava na duljinu sezone kupanja, navode u toj hotelijerskoj kući opravdavajući time kratku sezonu.
Ističu da su njihovi hoteli zatvoreni zimi jer nema potražnje. A i njihov hotel Parentium u turističkom naselju Zelena laguna, koji radi non-stop, ima pad prometa u zadnjih nekoliko godina zimi. Smatraju da osim loše gospodarske situacije, koja je mogla na to utjecati, razlog pada je i sve veća ponuda smještajnih kapaciteta koji rade cijele godine u Poreču i Istri.
– Ponuda, nažalost, značajno premašuje potražnju, a posljedica takvog odnosa odražava se na snižavanju cijena, često i ispod nivoa praga pokrića troškova, zaključuju oni svoju priču o vansezonskom radu hotela. Ipak u planu imaju obnoviti taj hotel koji će i dalje ostati otvoren cijele godine. On će, prema njihovim riječima, biti dostatan cijeloj Plavoj laguni za cjelogodišnji rad i u budućnosti s obzirom na potražnju i ponudu smještaja u okolici. Ipak, ponudu će nadopuniti kongresnim sadržajima. Također svoju će vansezonsku ponudu naslanjati na postojeću sportsku infrastrukturu, poput sportske dvorane u Zelenoj laguni i sportska igrališta, te nove sadržaje koji će se izgraditi u turističkom naselju Zelena laguna. Naime, tamo se planira izgradnja bazenskog kompleksa s unutarnjim bazenom te wellnessom.
Što se pak turističkih proizvoda te tvrtke tiče, koji bi eventualno mogli privući goste van sezone, vele da su “izrazito kapitalno intenzivni, pa je stoga veoma upitna njihova profitabilnost, koja predstavlja temeljni okidač u donošenju investicijskih odluka”.
Dakle, preskupi su i zasad neprofitabilni da bi se u njih upuštali. O tome bi razmišljali kada bi se u njihov razvoj uključio i javni sektor.

Većina Porečana ne želi dužu sezonu
Očito je da nitko nije zadovoljan rezultatima van sezone, a teško i mogu biti jer su konstantno u padu, ali nitko se niti ne osjeća pozvan, osim pojedinaca kao što su Šaškin i Bio-Istra, pokrenuti kotač promjena. Zapravo se čini da većina Porečana ne želi promjene, nego se još nada da će se nekadašnja vremena vratiti sama od sebe – da će im ponovno turisti kucati na vrata kumeći dodatnu sobu ili postelju, jer je sve u gradu popunjeno. Pa će ponovno u tri mjeseca zaraditi dovoljno za ostatak godine. Ta su vremena odavno prošla, a sve manje turista želi svojih par dana ljetnog odmora na moru provesti u sobi uređenoj prije 30 godina, s pogledom na susjedov zid ili neuređeno dvorište. A da bi se takve sobe i apartmani otvorili i izvan ljetne sezone, nije dovoljno urediti ih iznutra – treba turistima ponuditi razlog da uopće dođu u Poreč ili neki drugi istarski gradu listopadu ili ožujku. Dovoljno bi bilo pogledati što domaći rade u te mjesece i čime se okupiraju – od branja grožđa, proizvodnje vina, kušanje mošta uz pečene marune, svinjokolje, branje gljiva, šparuga… Povezati u lanac ponude iznajmljivače soba, vinogradare i vinare, berače šumskih plodova, restorane i barove, dodati malo programa iz košarice Pučkog otvorenog učilišta, Muzeja, Gradske čitaonice i Glazbene škole…. Nije da nemamo što, očito samo ne znamo kako i ne da nam se truditi. Dok ne dođemo do prosjačkog štapa?

S. Matejčić, Glas Istre