U pravu je, ali na krivi način. Najbolje znaju građani Labina, ali i Pule i Pazina, što znači ostati bez industrije i brojnih radnih mjesta. Nije mi se teško složiti ni s riječima njegova stranačkog šefa i istarskog župana Ivana Jakovčića, koji će često ponavljati da našoj županiji ne treba bilo kakva industrija, već samo krajnje ekološki prihvatljiva koja će biti u dosluhu s turizmom i poljoprivredom te neće ugrožavati okoliš i ljudsko zdravlje. Župan je poznat kao lukav i vješt političar koji često jedno govori, a drugo čini, pa dok ekologiju i zaštitu okoliša stavlja na prvo mjesto, daje zeleno svjetlo gradnji tvornice kamene vune usred pićanskog »luga«! I kada se javnost probudila, prije svega mještani sela oko gradilišta tvornice, oštro se i s argumentima suprotstavljajući njenoj gradnji, Jakovčić će se pokušati distancirati od nje, napominjući da mu smeta visok dimnjak Rockwoola te da je on »samo« župan nenadležan da tako nešto dozvoli ili spriječi?!

I nakon takvog slijeda događaja ne treba biti posebno mudar da bi se zaključilo kako je Kajin preuzeo još jednom nezahvalnu ulogu branitelja lika i djela svoga šefa, pa je, zalažući se za reindustrijalizaciju Istre, podržavao gradnju tvornice Rockwool na više nego spornoj lokaciji. Oni koji su protiv te tvornice, a to su »tamo neke nevladine udruge«, zapravo su protiv nove industrijalizacije Istre i njena razvoja, jer se samo od turizma ne može živjeti. Po bruto proizvodu po glavi stanovnika Buzet je pri samom vrhu u Hrvatskoj, iako nema turističke privrede – prisnažit će Kajin svoju tvrdnju.

Opet se nije teško složiti s njim da nema razvoja bez industrije, ali samo one koja je ekološki prihvatljiva, naslanja se na turizam i lokalnu poljodjelsku proizvodnju te služi lokalnom stanovništvu. Tvornica kamene vune sve to nije – ekološki je sporna, koristi uvoznu sirovinu koju će potom opet izvoziti i vrlo malo zapošljava ovdašnje ljude. I, što je najgore, ugrožava postojeću, ali još više buduću poljoprivrednu proizvodnju u Raškoj dolini, koja je zapostavljena zbog krajnje neodgovornog načina upravljanja političara Istrom i Hrvatskom. Dovođenje takve tvornice ispod Pićna nemoguće je pravdati nijednim valjanim argumentom, a najmanje ga nuditi kao okosnicu i zalog budućeg industrijskog razvoja Istre.

Da su država, Županija, a i lokalna samouprava imale sluha i novca za otvaranje malih industrijskih pogona koji bi se temeljili na prerađivanju poljoprivrednih proizvoda s ovdašnjih polja, a mala mljekara se u Čepiću spominje poodavno, u ovom bi kraju bilo više ljudi i više stoke, a manje neobradivih polja. Ta ista politička struktura, odnosno aktualna vlast, koju predstavlja i Damir Kajin, nije ni djelić energije utrošila da bi ubrzala obnovu farme krava u tom istom Čepiću – u što velika sredstva ulaže jedan naš iseljenik – i tako druge naše ljude u svijetu potaknula na veća ulaganja u stari zavičaj. Uostalom, prije nekoliko godina u Raši je Županija osnovala tvrtku za razvoj industrije u Raškom zaljevu, da bi potom zatvorila slavinu i preko svoje razvojne agencije IDA-e poručila da se u oduvijek izrazito industrijskom pojasu mijenjaju planovi i prednost daje turizmu, od kojega do danas ni naznaka!

Pa tko onda nakon svega u Istri priječi razvoj industrije, bez koje nema budućnosti za dobar dio istarskog poluotoka, ako ne upravo ona stranka koja našom županijom upravlja gotovo desetljeće i pol?

Marijan Milevoj, Glas Istre