Koliko bahati mogu biti neki vozači? Neograničeno, do neba – a tu se ne misli samo na domaće, na čije smo prometne eskapade navikli, već sve više to čine i stranci, u što se svakodnevno možemo uvjeriti na ulicama turističkih gradića. Kod porečke tržnice in flagranti smo, nakon što nas je zaustavio prometni kontrolor koji nije znao više što će, "uhvatili" automobil s bosanskohercegovačkim tablicama koji je oko 40 minuta bio parkiran na površini rezerviranoj za pješake. Smjestio se kod javnih zahoda tvrtke Usluga, koja ondje ima urede.
Kontrolora su ljudi s tržnice zvali da nešto poduzme, ali rekao je – pauk tu ne može ući. Prostor je omeđen stupićima koji su samo u jednom dijelu dovoljno udaljeni pa je i ovo vozilo moglo ući i besplatno parkirati. Lisice, rekao je kontrolor, nije mogao staviti, a policiju nije zvao, jer mu za takav prekršaj ne bi ni došla. Vlasnik vozila nedugo zatim došao je s punim rukama vrećica, bahato se nasmiješivši kontroloru koji se na njega ljutio, u stilu "pa nije to ništa", i krenuo dalje uz osmijeh i pitanje: "Jesi li me se dovoljno naslikala?".
Usluzi ne preostaje ništa drugo nego da od Grada Poreča naruči još jedan stupić ili pilomat koji bi zatvorio ulaz u taj prostor.

T. KOCIJANČIĆ, Glas Istre