Više ne trebaju biti ni mračni jer drskost koju si dopuštaju šarači sprejevima nema granica. Baš kao da smo u nekoj ratnoj igrici na playstationu. Oduvijek smo šarače doživljavali kao mladiće punih gaća (ne od straha nego od viška testosterona!) koji su se oteli kućnom odgoju pa ljutiti na sve, a najviše na sebe, umjesto da ganjaju cure još crtaju – ne po pijesku, nego po zidovima. Je li i u Porečkoj trakavici o vox populiju ponovno riječ o takvima ili se ondje kuha nešto drugo? Gledam baš neki dan rivu rodnoga grada.
Kako starimo, tako nas sve više vuče da gledamo mjesto na kojem smo rasli, prohodali, proplivali … pa nekako ne mogu k sebi. Punta s razglednice i nekad prepuna plaža iza Rivijere, Riveta, Lungo mare postali su mjesto užasa, poligon za grafitere, gomila slomljenog betona, iskorištenih šprica, čikova, neslužbeni javni zahod u škuribandi s najljepšim pogledom na zalaz – baš onakvim kakav prodaju na turističkom sajmovima kada nude ljetovanje u Istri.
Nego, kako bi bilo da se Porečani ugledaju na Marina Miočića Stošića koji je iskamčio od Vojka Obersnela kamen vox populi pa se na njega popne i glasno zbori o svemu što mu na srcu leži. I ne samo on, nego svi koji žele. Pa da Porečani i njihovi gosti ne bi morali putovati do Rijeke, a nema smisla da kamen prtimo do Poreča svaki drugi dan možda bi takvo što i nama Istrljanima dobro došlo.
Možda bi koji ima za povidati i jedan od lučkih kapetana, tamo s na onoj strani Istre. Čujem da je samo tako dao dvi dozvole strancima, koji su polagali za kapetane barki. Porečani povidaju da su ta dva furešta došla i da je samo jedan znao engleski, a da je onaj drugi – možda mu je i brat – zna samo neki teški jezik. Ovaj mu je prvi, kažu, prevodio pitanja lučkoga kapetana, a onda i odgovore. Šta mu je preveo i koliko je znao, nitko pojma nema, kapetan najmanje. Ali uzeo je šolde za takse, izdao hrvatsku matrikulu i poželio mirno more. A neki koji su na rivi čuli za sve to, dodali su da je jedan od njih – poručnik bojnog broda mornarice jedne daleke zemlje. I to onaj koji je znao engleski.

Tanja Božić, Večernji list