Jedan od žuljevitih kamenčića u troškovnoj cipeli hotelijera je i radiotelevizijska pristojba koju moraju plaćati za svaki svakcati prijemnik u hotelu ili turističkom naselju. Nabere se tu lipih šoldi. Hotel sa sto soba ima barem toliko televizora, puta 78 kuna, eto gotovo osam tisuća mjesečno, blizu sto tisuća godišnje. Samo za pristojbu, koju uglavnom kolokvijalno zovemo TV pretplata. No, tu pomoći nema osim ako se, kako je sada najavljeno, ne promijeni Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji koji propisuje i visinu RTV pristojbe i obavezu da »pravne osobe plaćaju pristojbu na svaki prijavljeni prijemnik«, a prijaviti ih moraju.

TV u zimskom periodu

U sjeni ovog monopolističkog »deranja« hotelijera primjena je rečenog zakona kod iznajmljivača privatnog smještaja. Naime, kako HRT tumači, oni nisu obična kućanstva, koja za razliku od pravnih osoba mogu imati neograničeni broj prijemnika (radijskih i TV), a plaćaju pretplatu samo za jednog. Vlasnici apartmana ili soba koje iznajmljuju ostvaruju dobit kroz određenu (ugostiteljsku) djelatnost. Time su, po HRT-u, u rangu pravnih osoba koje obavljaju istu djelatnost pa ih kače i iste obaveze, u ovom slučaju plaćanje pristojbe za svaki prijemnik u sobi ili apartmanu koje iznajmljuju. Dodatni razlog za plaćanje, razvidan i iz objašnjenja na HRT-ovim internet stranicama, je i tumačenje da gost u sobi ili apartmanu za iznajmljivanje čini zasebno kućanstvo, a time se aktivira zakonska odredba koja kaže da se pristojba plaća po jednom prijemniku u svakom kućanstvu.
Jedina olakotna okolnost koju privatni iznajmljivači imaju je razdoblje plaćanja pretplate. Naime, ona se plaća samo kad su apartmani u funkciji, u sezoni, pojasnio nam je HRT-ov glasnogovornik Janos Römer. No, ni na ponovljeni upit nije odgovorio koja je to točno sezona (postoji, primjerice, naredba Ministarstva turizma o sezonama u turističkim mjestima koje nisu svugdje u Hrvatskoj iste), već je napisao da je pod sezonom »razumijevao vrijeme u kojem se apartmani pojedinog iznajmljivača mogu unajmiti«. »Netko, primjerice, iznajmljuje apartmane od svibnja do listopada, a netko od lipnja do kolovoza i slično.

RTV namet kap koja prelijeva čašu

Ako ih tko iznajmljuje cijele godine, za prijemnike u apartmanima pristojbu plaća cijele godine«, piše Römer. Na pitanje na koje se zakone, osim onog o HRT-u, pozivaju u svojem tumačenju, odgovorio je da je taj dovoljan i da smisao proizlazi iz njega »i iz veza s drugim zakonima i provedbenom praksom (ne samo kad je u pitanju naplata RTV pristojbe i ne samo u Hrvatskoj)«, uz napomenicu: »Nadam se da mi nećete zamjeriti ako to prokomentiram i malo slobodnije: zato se pravnici i školuju da bi detaljno upoznali smisao zakonskih odredbi i znali ih tumačiti«.
Nisam pravnik, ali takvi neodređeni i pitijski odgovori ne mogu zadovoljiti novinara. Kao ni iznajmljivače privatnog smještaja kojima tih dvije ili više stotina kuna po prijemniku nije mala stavka. Napomenut ću da im, primjerice, godišnji paušal za boravišnu pristojbu u najskupljem razredu iznosi 300 kuna po krevetu. I još 300 kuna poreza. Pa RTV namet postane kap koja prelijeva čašu. Iznajmljivači se bune: to i u HRT-u dobro znaju. Römera je jedino iznenadilo naše sadašnje zanimanje za plaćanje ove pristojbe jer u njihovim službama za zaprimanje upita »ta tema postaje aktualna tek nešto kasnije u godini, kad u našim turističkim mjestima započne sezona iznajmljivanja apartmana«.
Iz razgovora s više privatnih iznajmljivača zaključih da nerijetki, barem u Istri, plaćaju pretplatu, ali bude to često dogovorno: iznajmljuješ dva, platiš jedan. I broj mjeseci plaćanja bude rezultat »cjenkanja«. Pa naravno kad u zakonu ni slova o tome nema. Sve mi više to nalikuje na onu »se la va, la va, se no – scherzavo«. A zašto se ne »škercati« kad se iz toga može lijepo prihodovati.
Podaci se razlikuju, ali u Hrvatskoj je barem 400 tisuća kreveta koji se iznajmljuju u privatnom smještaju. Većina su u apartmanima i ako računamo četiri kreveta po jedinici, doći ćemo do njih sto tisuća. Neka je samo u polovici televizijski prijemnik (a nedvojbeno je u puno više jer je on već standardni dio opreme), to ih je 50 tisuća. Pomnoženo sa 78 kuna – bilo bi to mjesečno blizu četiri milijuna kuna u HRT-ovu blagajnu!

Plati pa se žali

Razgovarao sam i s pravnim stručnjacima drži li i koliko vodu da dolazak turista u kuću privatnog iznajmljivača ruši odredbu o jednoj pretplati po kućanstvu i da li iznajmljivanjem smještaja građanin – pravnički rečeno: fizička osoba – postaje pravna osoba. Istaknuli su da su to dva potpuno različita osnova, a o oba se može – raspravljati. Kućanstvo je, po definiciji iz jednog drugog zakona, »zajednica života, privređivanja i trošenja ostvarenoga ukupnog dohotka svih članova obitelji bez obzira na stupanj srodstva«. Turist se tu baš ne uklapa, ali po toj logici i ja bih, koji se ne bavim iznajmljivanjem, morao platiti RTV pristojbu na drugi TV prijemnik koji je u sobi u kojoj sam ugostio prijatelje!?
Što se drugog osnova tiče, po Općem poreznom zakonu fizička se osoba izjednačuje s pravnom ako se bavi poduzetništvom, ali dubiozno je možemo li u to ubrojiti i puko iznajmljivanje smještaja. Naime, Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti izrijekom kaže da samo fizičke osobe, državljani RH, mogu pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu (u što spada i iznajmljivanje smještaja), pa ih čak razlikuje i od obrtnika, a kamoli ne od pravnih osoba. Uz to, pravilnici o kategorizaciji, koji su sastavni dio spomenutog zakona, propisuju da i privatne sobe za iznajmljivanje i apartmani s tri i više zvjezdica moraju biti opremljeni TV prijemnicima. Kako te činjenice povezati?
Sumnje postoje i teško je decidirano reći da ovo ubiranje RTV pristojbe (ni)je zakonski utemeljeno. Tim teže jer, koliko uspjesmo utvrditi, nema sudske prakse, barem ne u Istarskoj županiji, koja bi to potvrdila ili opovrgnula. Pitanje je hoće li je biti s obzirom na rizik u koji bi se upustio pojedinac tako da se do kraja zainati da neće platiti taj dodatni namet. Ako HRT ne odustane, slijedila bi ovrha na koju onda čovjek može prigovoriti i dolazimo do parnice u kojoj bi konačno sud morao reći svoje. Ali to košta i ne malo, a presuda je neizvjesna. I prvostupanjska i sve ostale. Pa je pojedinačno lakše platiti… »dogovorno«.
Grupno bi se nešto moglo napraviti. Primjerice, udruge iznajmljivača privatnog smještaja, a sve ih je više i sve su povezanije, mogle bi od zakonodavca zatražiti autentično tumačenje spornih odredbi zakona o HRT-u. To bi bilo najpoštenije, ali pitanje je da li bi ga Sabor dao.
Manje je pošteno, ali dijelom efikasno, plaćanju dodatne RTV pristojbe suprotstaviti se izbjegavanjem puštanja HRT-ovih kontrolora u kuću ili stan. Ući ne mogu bez sudskog naloga, a taj nije lako nabaviti. Ipak oprez: mogu ući na prijevaru, primjerice predstavljajući se kao turisti koji žele unajmiti sobu/apartman. S televizorom dakako.

RTV pristojba nije u nadležnosti inspekcija
Jedan mi je iznajmljivač iz Medulina ispričao da je, zainativši se u dokazivanju neosnovanosti plaćanja ove pristojbe, potegnuo i do Državnog inspektorata te da mu je inspektor rekao da inzistiranje HRT-ovih inkasatora na naplati nema zakonskog uporišta. U Državnom smo pak inspektoratu doznali da nisu nadležni za nadzor ubiranja RTV pristojbe kod privatnih iznajmljivača, pa o (ne)osnovanosti toga nemaju nikakav službeni stav.

Goran Prodan, Glas Istre