Vrlo je nezahvalno ocijeniti uslugu u zdravstvenoj ustanovi, pogotovo kada ista zdravstvena ustanova nije privatna, nego obzirom da svi više – manje imamo predrasudu da je zdravstvena usluga kvalitetnija kod privatnih institucija. Svi smo se vjerujem, više i li manje puta našli u situaciji kada odlazimo na rutinski pregled u dom zdravlja ili u bilo kakvu javnu zrdravstvenu ustanovu, i kada nam za najbanalniju uslugu referent ispostavi račun tolikog iznosa da mislimo da je posrijedi šala.
Sve mogućnosti koje pružaju dopunska osiguranja i modaliteti povrata uplaćene svote pregleda ne mogu umanjiti neugodan osjećaj što za najbanalniji pregled koji traje minutu – dvije morate platiti i do 250 kuna. To je pogotovo slučaj kada se usluge pružaju na način da ovise o dolasku specijalista iz drugih cenatara. Nekako smo navikli da liječnici moraju dolaziti u udaljena mjesta u dalekim provincijama, no kada doživimo slučaj da u jednom od najbogatijih gradova u državi, našem gradu, zdravstvena usluga ovisi o dolasku liječnika iz nekog drugog grada, tada si počinjemo postavljati opravdana pitanja.
U našem gradu uspijevamo zaokružiti gotovo cjelokupni životni ciklus, od brige za novorođenčad, djecu i mladež, osnovnoškolskog, srednjoškolskog i višeg i visokog obrazovanja pa do staračke skrbi, no zdravstvo još uvijek ne prati trend rasta kvalitete života. Tko je kriv zbog toga što se na određenu zdravstvenu uslugu koja se u modernom centru kao što je naš grad mora čekati nekoliko tjedana, i još k tomu takvu uslugu platiti?
Svi će odmah u prvi plan istaknuti kao krivca nekvalitetno zdravstveno zakonodavstvo, ili pak manjak u državnom proračunu, ili pak gradsku administraciju! Ako usporedimo naš zdravstveni sustav sa sustavima europskih praksi kojima težimo, svugdje se određene zdravstvene usluge plaćaju, svugdje postoje manjkavosti u zdravstvenom zakonodavstvu i ni u kojem slučaju se manjkavosti u pružanju određene usluge ne mogu dovesti u vezu sa politikom lokalne uprave, obzirom da zdravstvo daleko nadilazi lokalne okvire.
Činis e da su natalitena politika, politika brige o starima i nemoćnima potpuno zapostavljene činjenicom da ne postoje oslobođenja od plaćanja za npr djecu. Je li realno da uslugu plaćaju djeca koja nemaju prihode, odnosno, da roditelji plaćajući usluge za svoju djecu čine ono što bi država trebala – brinuti o svojim najmlađima kada im je najpotrebnije. Ako nezaposlene osobe imaju pravo na određena izuzeća, zašto onda nemaju i djeca? Kako to da profitne ustanove kao što su hoteli ne naplaćuju noćenja djeci mlađoj od 5 godina, dok neprofitne ustanove, kao što su zdravstvene ustanove uredno naplaćuju pružanje usluge čak i djeci mlađoj od 2 godine?
Uobičajeno je, opravdano ili ne, za sve nedostatke krivicu svaljivati na gradsku administraciju. No u ovom to slučaju nije opravdano. Krivci se ipak nalaze u nekim drugim pojavama.
Iz osnovnog razloga što se kao jedan od uzroka za nedostatak potpune zdravstvene usluge u našem gradu može izdvojiti dugogodišnje iseljavanje mladih generacija iz našega grada prema većim centrima . Rast populacije u velikim centrima povlači za sobom podizanje kvalitete zdravstvene usluge u tim mjestima, i pad iste u manjim mjestima. Jednako tako, mladi liječnici sve češće odlaze raditi u velike centre, te i u našoj županiji ostaje na raspolaganju sve manje liječnika. Stoga se ne može gradsku administraciju kriviti za takvo stanje u zdravstvu obzirom da su u našem gradu primjetni veliki pomaci u svim dijelovima na koje lokalna administracija može djelovati, dok su područja na koja država mora djelovati potpuno zapostavljena. Lokalna administracija ne može utjecati, barem ne direktno na politiku plaća ili politiku zapošljavanja u zdravstvu jer to je čista državna odgovornost. A ako lokalna uprava uspijeva podizati kvalitetu života u dijelovima na koje može djelovati, zašto onda i država jednakom mjerom ne prati trud takvih lokalnih sredina, koje i u punjenju državnog proračunu sudjeluju sa značajnim iznosima?
Da nije posrijedi uplitanje državne politike u takve odluke ili netransparentno trošenje novca iz državne blagajne zbog čega ostaje manje novca zdravstvu? Možda svojoj djeci moramo najprije objasniti političke konstalacije snaga ili probleme sa proračunom da bi mogla razumijeti zašto moraju čekati 2 tjedna na preglede?

Zzlevak