Time su već u startu uštedjeli barem 14 milijuna kuna, koliko su bili ponudili na poništenom, loše »dogovorenom« natječaju HFP-a. No, kako džabe nema ni kod babe, tako ni ova 24 hektara zemljišta, od čega je nešto više od polovice građevinsko i »pokriveno« pripremljenim urbanističkim planom, nije Grad Poreč dobio "za niš". Naprotiv, kako je objavljeno, ugovorom o darivanju s Vladom obvezat će se da se odriče državnog sufinanciranja pet velikih projekata – sportske dvorane, gradske obilaznice, osnovne škole sa sportskom dvoranom, uređaja za pročišćavanje otpadnih voda u Červar Portu i četvrte faze obnove komunalne infrastrukture starogradske jezgre.

Koliko je to para?

Prema do sada dostupnim informacijama, sportska dvorana će koštati 60 milijuna kuna, a Grad je mogao računati na pola iznosa od Vlade.

Za izgradnju škole spominjala se vrijednost investicije od 50 milijuna kuna, nastavak uređenja starogradske jezgre koštat će barem desetak milijuna kuna, a ni rješavanje kanalizacije Červar Porta neće biti jeftino.

Samo projekt porečke obilaznice, koji je kandidiran za zajam kod Evropske banke za obnovu i razvoj, procijenjen je na 30ak milijuna eura, odnosno oko 200 milijuna kuna. Koliko je u svemu tome mogla ili morala sudjelovati država i državne institucije, javnosti je nepoznato.

Je li to 100, 200, 300 ili više milijuna kuna? Nepoznato je i po kojoj cijeni Grad Poreč može prodati poklonjeno mu zemljište. Ako je od tog zemljišta 14 hektara građevinskog, pa od toga odbijemo dio za prometnice, vjerojatno ostaje oko 12 hektara za prodaju. Sudeći po nekim nedavnim kupoprodajama, njihova bi prosječna cijena mogla biti između 150 i 250 eura po kvadratu. Gradska vlast najavljuje da će sada prodati pet hektara, a dijelom zemljišta kompenzirati zamjenu nekretnina (u gradu) s dvjema tvrtkama. Koliko je to ukupno para? Stotinu, dvije stotine ili više milijuna kuna?

Utisak je da bi Grad Poreč više novca dobio "izvana", ako bi to bilo po kriterijima koji važe za državno (su)financiranje projekata lokalne samouprave drugdje u Hrvatskoj, nego što će dobiti tržišnom valorizacijom poklonjenog. Utoliko se čini da je gradska vlast u ovaj veliki i dugoročni zahvat krenula po onoj bolje vrabac u ruci nego golub na grani. Bolje od države dobiti "nešto" odmah, a to ipak nije malo, nego godinama ovisiti o milosti »Zagreba«, lobijima i vezama.

A godina za čekanje i nema puno jer sadašnja je vlast nešto obećala biračima – uglavnom realizaciju spomenutih projekata, pa bi se neizvršenje moglo odraziti na povjerenje na sljedećim lokalnim izborima, koji i nisu tako daleko, u svibnju 2009.

Međutim, i ako se prihvati ta pragmatička logika, u cijelom ovom poslu cijelo vrijeme – neovisno i o akciji "Maestro" – nedostaje transparentnih brojaka. Naime, svi spominjani deseci i stotine milijuna kuna namijenjeni investicijama ozbiljan su poslovni rizik koji od aktualne vlasti može napraviti poštovane heroje, ali i obične opsjenare i nesposobnjakoviće koji se olako u sferama imaginarne odgovornosti poigravaju javnim novcem, ili, još gore, njime pune privatne džepove. A potonje ni u Poreču ne bi bilo prvi put. Naravno, bez nekih ozbiljnih loših posljedica za protagoniste.

Zato je minimum poštenja koji bi aktualna porečka vlast morala imati prema građanima promptno i precizno podastiranje računica u kojima sudjeluje poklonjena Fazinka.

Goran Prodan (Pristrano – Glas Istre)