Nedugo nakon što smo prije tjedan dana s jedne konferencije za novinare objavili informaciju da će predsjednici porečkih mjesnih odbora dobiti službene mobitele kako bi ostvarili bolju interakciju s građanima, već su počeli stizati upiti kada će to biti, kome se javiti i slično.
– Bilo bi vrijeme da se šefovi u mjesnim odborima malo više aktiviraju, da se možemo nekome obratiti kad treba pokositi travu oko igrališta, popraviti javnu rasvjetu ili kao u Vranićima požaliti se na nepropisno parkirane automobile na kiosku kraj raskršća, rekla mi je jedna građanka. Požalila je da se neki od stanovnika njezina naselja niti ne znaju kojem MO-u pripadaju, a još manje tko im je predsjednik. Nekoliko puta imala sam prilike čuti da osim što nema broja mobitela na koji bi građani mogli postaviti upite predsjednicima svojih MO-a, na web stranicama Grada nema niti e-mail adrese na koju bi mogli poslati upit ili komentar. Rezultat svega je da se javljaju komentari da su neki, istina ne svi, porečki mjesni odbori uspavani, da su njihovi predsjednici i vijećnici, odnosno oni koji bi trebali biti poveznica između građana na terenu i gradskih vlasti jednostavno rečeno – neaktivni. Je li problem u ostvarivanju bolje komunikacije baš samo u službenom mobitelu? Suprotan primjer su Vrvari, čiji je predsjednik Robert Velenik upravo radi boljeg funkcioniranja pokrenuo blog svoga mjesnog odbora putem kojega svoje sumještane informira o svemu što se događa na njihovom području, od sadnje zelenila, uređenja staza i igralJišta, devastacije komunalne opreme, sportskih rezultata, javnih rasprava, informacija s gradskog vijeća vezano za MO, ali i nekih drugih informacija poput poskupljenja struje ili uvođenja plina na Poreštini. Blog je postao uobičajeno sredstvo komunikacije s mještanima, a u nešto više od tri godine postojanja postigao je skoro 34 tisuće klikova, što znači da se redovito posjećuje i za njega ima interesa. Osim što mještani imaju prilike doznati informacije iz prve ruke, imaju mogućnost komentirati ili postaviti pitanje putem maila. Blog je sigurno utjecao da se nešto pokrene, jer je sigurno veća interakcija i više akcijas građanima koji u njima volonterski sudjeluju, o čemu govore i nedavno dobivena sredstva za uređenje zajedničkih prostorija od zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva.
Možda nije problem samo u službenom mobitelu, već u činjenici samo da je potrebno malo više truda i želje za osluškivanje glasa naroda da bi MO ispunio svoju ulogu, jer su upravo ova tijela ona koja imaju neposredan utjecaj na svakodnevni život građana.

V. Habereiter, Glas Istre