U proračunu za sljedeću godinu pod stavkom »tekući projekt: plaće po sudskim presudama« predviđeno je 364.720 kuna. Radi li se o slučaju otkaza mr. Marinu Baldiniju, kustosu, nekadašnjem voditelju Zavičajnog muzeja Poreštine, pitali smo Gordanu Restović, ravnateljicu Pučkog otvorenog učilišta, u čijem sklopu djeluje porečki muzej.

Restović nam je u telefonskom razgovoru rekla da ne želi komentirati ništa u vezi sa sudskim postupkom koji se vodi zbog otkaza Baldiniju, jer su se obje strane žalile drugostupanjskom sudu. U presudi iz kolovoza ove godine, saznajemo, stoji da je Učilište dužno nadoknaditi štetu Baldiniju, ali ne i vratiti ga na posao, pa je iznos u proračunu predviđen kao mogući trošak.

– To je »kobasica« koja se vuče i vjerojatno neće brzo završiti, jer kalendarski ulazimo u četvrtu godinu. Krajem ožujka 2003. godine dobio sam izvanredni otkaz i od tada sam nezaposlen s troje male djece, rekao nam je Baldini, koji je od lokalnih izbora u svibnju ove godine načelnik Općine Vižinada, a odnedavna i predsjednik vižinadskog SDP-a. Kaže da je prvo rješenje suda naložilo da ga se vrati na posao, a nakon žalbe ove godine sud je preinačio odluku u novčanu nadoknadu štete, ali ne i povratak na posao.

Na pitanje kako je Učilište obrazložilo izvanredni otkaz, Baldini kaže: »Najprije su naveli da nisam predao neki elaborat, pa kad je postalo jasno da elaborat postoji i da ga koriste, onda su rekli da nisam predao izvještaj s nekog istraživanja. U svakom slučaju, očito je grupica zločestih ljudi, uz puno privatnih razloga, odlučila naškoditi meni i mojoj obitelji. Dobio sam izvanredni otkaz kao da sam nekoga ubio. Ako su me se željeli riješiti, ili ako su mislili da ne radim dobro, mogli su mi reći da potražim drugi posao. Sve ovo vrijeme surađujem povremeno sa svim istarskim muzejima, osim s porečkim, što govori puno o odnosima«.

Baldini kaže da mu nije cilj zaoštravati priču niti uništiti ustanovu u kojoj je radio, ali da osjeća moralnu dužnost legalnim putem izboriti se za presudu koja će reći da je Pučko otvoreno učilište pogriješilo dajući mu izvanredni otkaz. »Naravno da očekujem i nadoknadu troškova, jer zbog izvanrednog otkaza ne samo da sam sve ovo vrijeme bez plaće, nego su me spriječili da radim negdje drugdje, nemam nikakva radna prava, ne teče mi staž, a imam obitelj. Žao mi je što se takve stvari događaju u muzeju i u gradu i da javnost šuti. Onemogućavali su mi i otežavali rad dok sam bio zaposlen, a to mogu samo nestručni ljudi, kojima nije na duši ni grad ni njegova kulturna baština. Osobno mi je to najvažnije i znam da sam svojim radom ostavio trag«, napominje Baldini.

On kaže da, nakon svega, ne može zamisliti da bi se u ovim uvjetima vratio u muzej, bude li takvo sudsko rješenje.

Zanimalo nas je i misli li da postoji neki »zao duh porečkog muzeja«, s obzirom da se prije desetak godina slično događalo i višem kustosu, arheologu Vladimiru Kovačiću, ali to nije htio komentirati. Činjenica je, međutim, da je tadašnji ravnatelj POU-a Drago Orlić dao otkaz Kovačiću, koji je ustanovu također tužio sudu i nakon nekoliko godina ustanova ga je morala primiti natrag na posao, dobio je sve zaostatke plaće s kamatama i danas radi u Zavičajnom muzeju. Dogodi li se isto i u ovom slučaju, ponovno će odluku ravnateljice POU-a platiti porečki porezni obveznici. A kakva je budućnost Zavičajnog muzeja, koji se godinama pokušava izboriti za samostalan status, ni danas nije jasno. Je li logično da o radnom odnosu arheologa, povjesničara umjetnosti ili etnologa koji radi u muzeju odlučuje ravnatelj Pučkog otvorenog učilišta, i to samo zato jer je netko procijenio da je tako gradu jeftinije, ne računajući troškove loših odluka?

S. MATEJČIĆ