Međunarodni festival dokumentarnog filma Poreč Dox počinje sutra, 6. studenog u kinu Poreč. Festival će otvoriti projekcija filma The Beatles: Eight Days a Week i koncert u kinu The Beatles Revival Banda iz Rijeke. Pored filmova koje je odabrao Đelo Hadžiselimović i onih u off-programu, na festivalu će se moći pogledati i izložba Danka Stjepanovića “Jeliba, muette”.

Program festivala prošle je godine proširen i na druge dokumentarističke forme, pa je u Maloj galeriji porečkog Učilišta s izložbom fotografija gostovao Borko Vukosav. Ove godine na Doxu izlaže Danko Stjepanović, fotograf i fotonovinar koji živi u Londonu.

Stjepanović je rođen 1980. u Sarajevu, a nakon što se pridružio francuskoj fotografskoj agenciji Sipa Press, radio je kao fotonovinar nekoliko godina uglavnom na Balkanu, ali i u Sjevernoj i Zapadnoj Africi. Velik dio njegove sveukupne fotografske prakse čine suradnje s drugim vizualnim umjetnicima, piscima, arhitektima te u kazalištu.

Izložba “Jeliba, muette” uranja u prostor tišine i ostavlja svoje tragove iznutra. Ova vrsta tišine pojavljuje se kada sukobljena sjećanja više ne postižu kompromis. Masivne tektonske narativne ploče polako se počinju sudarati. Otvaraju se pukotine koje otkrivaju slabe točke, a pojedinci i etničke i društvene skupine užurbano ih nastoje zakrpati, ispričati nove priče, osmisliti nove ideje. Strah od života bez narativa je univerzalan. To je potreba za definiranjem niza važnih pitanja koja si neprestano postavljamo.

Projekt se odvija na obali rijeke Niger (Jeliba na jeziku naroda Bambara) u vrijeme kada su odjeci Arapskog proljeća dosegli subsaharsku Zapadnu Afriku. Mali je uzdrman i javlja se nemir. Kao u bilo kojem području s, kako se to često kaže, “bogatom poviješću”, slojevi su debeli i obrisi narativa posrću pod vlastitom težinom. Zajednice sa sjedilačkim i nomadskim načinom života (uglavnom Tuarezi) stoljećima se sukobljavaju, tražeći politički iskaz vlastitih vrijednosti. U suvremenom kontekstu, u kojem je kolonijalna prošlost prožeta s formalnim i neformalnim utjecajima Zapada i Istoka, državnih i nedržavnih ‘igrača’, ovi pokušaji mogu se doimati uzaludnima i naivnima, no oni su duboko ukorijenjeni u ranije spomenutom strahu od života bez narativa.

Zbivanja, društvena dinamika i mjesto pojedinca lako je prepoznatljiva onima koji su odrasli za vrijeme rata. Ta bliskost omogućuje autoru da nadiđe puko promatranje simptoma i aktualnih događaja. Istražuje koliko su ti događaji važni za zajednički narativ, poprimaju li oblik zajedničkog javnog diskursa i gdje se nalazi nevidljiva granica u svakodnevnom životu iza koje gube svoj značaj. Vlastita sjećanja koristi kao alat za seciranje pojednostavljenog narativa nametnutog izvana. “Jeliba, muette” ne bavi se ratom niti egzotičnim prostorom/vremenom. Bavi se pričama koje svi mi pričamo. Pitanje je, stojimo li ili se skrivamo iza njih?

Otvorenje izložbe na programu je u utorak, 7. studenog u Maloj galeriji POU-a Poreč, a ostat će otvorena do 18. studenog.