Pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH i Županije Istarske, Etnografski muzej Istre-Museo etnografico dell’Istria organizira izložbu posvećenu nematerijalnoj i materijalnoj kulturi filigrana koji u Istru “ulazi” posredstvom migracija s Kosova od 1950-ih nadalje. Osim toga, posebnost projekta leži i u kolaborativnom pristupu ostvarenom s lokalnom manjinskom zajednicom, a koji je rezultirao zajedničkim autorstvom izložbe i kataloga.

Potaknuta misijom Etnografskog muzeja Istre/Museo etnografico dell’Istria, da djeluje kao promotor kulturne različitosti i međukulturnog dijaloga, izložba Filigran: srebra nit od Kosova do Istre otvara novo poglavlje u muzeološkoj interpretaciji nematerijalne (i) manjinske kulture Istre. Iste vrijednosti njeguje i istarska kulturna politika temeljena na multikulturalnosti i interkulturalnosti. Izložba je ostvarena kolaborativnim pristupom sa zajednicom osvještavajući tako suvremene muzeološke prakse koje zagovaraju koncept muzeja zajednice i/ili muzeja u zajednici. Naime, upit za prezentacijom i interpretacijom zanata/filigrana dolazi od pripadnika albanske zajednice čija se obitelj bavila filigranom. U tom trenutku i on sam postaje autorom ove izložbe.

Estetika i bogata simbolika filigrana prisutna je u istarskom javnom prostoru dugi niz godina. Tehnika filigrana poznata je još u Antici, a proširena je cijelim svijetom. Sama riječ FILIGRAN (lat. filum-nit i granum-zrno) objašnjava nam tehniku izrade ornamentalnog nakita pomoću finih tankih komada žica kombiniranih s malim kuglicama (granulama). Filigran u Istru prodire trgovačkim vezama s Venecijom, dok filigran, kakvoga danas poznajemo, u Istru „ulazi“ sredinom 20. stoljeća s Kosova.

Filigran se na Kosovu razvija pod utjecajem Bizanta. Rudno bogatstvo Kosova bilo je osnova za razvoj zlatarstva i filigranstva, a tradicionalno se odvija unutar obitelji. Prve ekonomske migracije s Kosova u Istru započinju ranih 50-ih godina i traju do kraja 70-ih godina 20. stoljeća. Zbog razvoja turizma 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća, te se migracije intenziviraju.

Danas filigranske radionice gotovo i da ne postoje, jer se zanat zbog mnogobrojnih faktora sveo na prodaju. Tek pokoji filigranar i danas sam izrađuje  predmete koje izlaže u svojim vitrinama, a većina njih i dalje vrši popravke zlatnog i srebrnog nakita.

Izložba razotkriva potencijale ponovnog razvoja filigrana koji je, prema autorima, moguć zahvaljujući kulturnim politikama okrenutima zaštiti nematerijalne kulture i poticanju rukotvorstva i zanatstva pod okriljem kreativnih industrija.

 

Nakon Poreča, izložba gostuje u Prizrenu u organizaciji Muzeja Kosova.