U Istarskoj je sabornici riječki povjesničar umjetnosti Berislav Valušek otvorio izložbu svog sugrađanina, akademskog slikara Maura Stipanova, citirajući Borisa Tomana koji je Stipanova proglasio »posljednjim pravim riječkim slikarom«.

Stipanov je rođen u Rijeci, pohađao je tečaj crtanja kod riječkog slikara Romola Venuccija, potom studira na Akademiji lijepih umjetnosti »Pietro Vennucci« u Perugi, a zatim u Veneciji, gdje je i diplomirao u klasi profesora Carmela Zottija. Slika kontinuirano gotovo četiri desetljeća, izlagao je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu i dobio niz nagrada. U Poreču se predstavio radovima nastalima u posljednje dvije-tri godine, podijeljenim u nekoliko motiva; od Čaša, preko Mrtve prirode do Cocktaila.

Valušek je u predgovoru katalogu razložio zašto je Toman počastio Stipanova epitetom posljednjeg pravog riječkog slikara, ustvrdivši da je tu riječ »o slici kao autonomnoj likovnoj činjenici, o plohi s vlastitim likovnim sadržajem, smislom i zakonitostima – na prvome mjestu – o slikanom polju koje se nadahnjuje iskustvima analitičkog i sintetičkog kubizma, konstruktivizma i, u jednom dijelu, orfizma, povijesti, dakle«. Valušek kaže da je Stipanov neumorni istraživač slike, svega onoga što je slika bila i što bi mogla postati, a istražuje isključivo slikarskom metodologijom.

Radove izložene u Sabornici redom karakterizira snažni i uočljivi crtež, geometrijske konstrukcije i boja – razrijeđeno ulje na platnu. Valušek sugerira da ovim ciklusom slikar nastavlja svoje istraživanje započeto 90-ih godina, ali i da Stipanov oduvijek slika gotovo identičnu slikarsku priču: razlaganje predmetnog svijeta i njegovo spajanje u autonomni slikarski svijet. »Ono u čemu je Stipanov neponovljiv jest ritam njegovih linija (poteza), ploha (fakture) i boja. Dijareza planova koja nastaje slaganjem svih navedenih elemenata uvijek donosi glazbu, svojevrsno ozvučenje slike koje je duboki i trajni smisao ovog slikarstva«, piše Valušek u predgovoru katalogu.

Nažalost, potpuno ih je u svoju raskošnu unutrašnjost usisao prostor Istarske sabornice, anulirajući bilo kakav izvor energije, ako je prije postojao. Razgledavanje fotografija izloženih slika u katalogu daje možda nešto jasniju ideju, ali se teško oteti dojmu da se radi o radovima koji su ranije viđeni u rječitijem, čitljivijem izričaju.

Stipanova izložba ostaje u Sabornici do 3. srpnja, a može se pogledati svaki dan od 10 do 12 i od 18 do 22 sata. Nakon Poreča seli u Gradsku galeriju Labin, potom u »Pet kula« u Motovun, »Klarisu« u Dubrovniku i konačno galeriju Državnog arhiva u Rijeci.

Sniježana Matejčić, Glas Istre