– Mislila sam da postoji samo jedan istarski identitet, no svoje stereotipe i privatna očekivanja ispravljala sam znanstvenim radom na terenu. Idenitet, pa tako i istarski, je promjenljiv. Samo u malim količinama pronašla sam konstante u tri generacije. Recimo, nekad se pršut jeo rijetko i u iznimnim situacijama, a danas puno češće, rekla je sinoć u pulskoj zadruzi Praksa etnologinja dr. sc. Ivona Orlić, autorica svježe objavljene knjige “Istra kroz tri generacije – između svakodnevne konstrukcije identiteta i turističkog proizvoda”.

Knjiga je skraćena verzija njenog doktorskog rada, a u tom je radu, kroz kazivanja pripadnika triju generacija unutar sedam obitelji, analizirala upotrebu tradicijskog u prehrani, odgojno-obiteljskim vrijednostima, stanovanju, glazbu i plesu te jeziku i lokalnim govorima.
No, razgovor u dobro popunjenoj Praksi nije bio planiran kao promocija knjige, koja će tek uslijediti 31. siječnja u Etnografskom muzeju u Pazinu (izdavač knjige), već kao rasprava o odnosu istarskog identiteta, turizma i politike. Razgovor je moderirala politologinja i novinarka Sniježana Matejčić, aktivistica Centra za građanske inicijative u Poreču.

– IDS je prije više od 20 godina odigrao važnu ulogu u formiranju istrijanstva. Tu je regionalnu ideju dobro osmislio i uspješno privukao ljude, kazala je Orlić. Odgovarajući na pitanje utječe li IDS na Etnografski muzej u Pazinu, kazala je da se njoj nikad nije dogodilo da je dobila političku direktivu što treba raditi.
Na terenu joj ljudi nisu rekli da govore istrijanski, nego “po starom”, “starinski” ili “kao naši stari”, a niti bi rekli “istarska kuća” nego “kuća u selu”, veli Orlić. Turizam u Istri jako se oslanja na regionalni identitet te se jako žele naglasiti specifičnosti u odnosu na druge, pa se tako navode kvalitetna hrana, ljubaznost i otvorenost. “To da su Istrijani otvoreni, to mi je najsmješnije. Moj pradid ne bi htio ni dignuti pogled da pozdravi prolaznika, a ako bi mu prošao kum, donio bi mu vino, ali bi s njim komunicirao preko zida”, rekla je Orlić.

– Ima jedna granica do koje smo se svi spremni prodati. Pazite, cijela obitelj napusti svoj dom na tri mjeseca, odu spavati kod kunjade, a sve zato jer se u ta tri mjeseca od turista zaradi više nego što muž i žena zajedno zarade u godinu dana. Tu toliko ne igra regionalni identitet, već samo novac. To je biznis, veli ona.

Na pitanje moderatorice kako se činjenica da je Poreč jedna od utvrda IDS-a reflektira na turizam, Ivona Orlić je odgovorila da politika kroji i turističke momente; glavne turističke tvrtke su postale privatne tvrtke, a žao joj je što više neće moći na otok Sv. Nikola.

– Pristali smo na tu igru bez da se pobunimo, priznala je Ivona Orlić. Na pitanje iz publike brendira li politika regionalni identitet i nije li on tako dirigiran, Orlić je odgovorila: “Politika gotovo uvijek brendira identitet”.

Emil Jurcan iz zadruge Praksa ustvrdio je da je njemu identitet u turizmu samo maska za novac, kao što je generalno identitet maska za političku i ekonomsku eksploataciju. Dušica Radojčić, predsjednica Zelene Istre, iskazala je nezadovoljstvo što se tijekom razgovora u par momenata osjetio negativan prizvuk u distinkciji između Istrijana i došljaka. Ivona Orlić pozvala se pritom na nepristrano znanstveno istraživanje za koje su joj, primjerice, pojedini kazivači na terenu govorili: “Mi smo pravi Istrijani, dobri smo ljudi i gostoljubivi”, a drugi: “Mi smo štupidi, vražja ih kurijera dopeljala”.

Prethodno je, govoreći o novim identitetima u Poreču koje kreiraju novi ljudi, rekla da “na jedan butižin s tradicionalnim istarskim proizvodima imamo deset filigranskih radnji i deset slastičarni”. Ivonina prijateljica, Porečanka, po nacionalnosti Albanka, kazala je da je njen nono došao u Poreč iz Prizrena još 1955. godine, učeći ih da je ovo sada njihov dom. Znao je o domaćim ljudima kazati: “Ovo nisu ljudi, ovo su anđeli”. Pozivajući se na jednu izjavu Predraga Matvejevića, Boris Šuran kazao je da identitet ima negativan prizvuk jer, nasuprot integralnosti, odvaja od drugih.

Sinoć je prikazan i kratki film o porečkoj građanskoj inicijativi OKUP (Obojimo kulturu u Poreču), koja se formirala nakon otkazivanja međunarodnog festivala dokumentarnog filma PorečDox. Nakon projekcije Fani Bugarin Šoljan kazala je: “Ukidanjem PorečDoxa, koji se tek manjim dijelom sufinancira iz javnog novca, ukida se i dio nas”.

(Zoran ANGELESKI; snimio Dejan ŠTIFANIĆ, Glas Istre)