Upravo u kontekstu dileme opredijeliti se kao Istrijan ili kao Hrvat na ovom nadolazećem popisu stanovništva, svjedočio sam vrlo neugodnom razgovoru dvojice intelektualaca o odnosu Istre i ostalog dijela naše države. Predstavljajući svoj kraj, osoba iz kontinentalne Hrvatske svoj je dječački život opisivala kao težak život u kojemu je preživljavanje ovisilo o čekanju u redu za crni kruh. U jednom trenutku upitao je osobu iz Istre "Znate li vi kako je to čekati u redu za crni kruh?". Osoba iz Istre odgovorila je " Ne, ne znam, mi u našim malim selima u Istri nismo čekali red za crni kruh, uvijek smo imali nešto za jesti!".
Na taj odgovor, osoba iz kontinenta odmahnula je rukom i gotovo uvrjedljivo kazala"Ma što vas ja to pitam, vi ste u Istri uvijek dobro živjeli, niste probali siromaštvo kao ostatak Hrvatske. Pa svi dobro žive od turizma !".
Moram priznati da sam se i ja osjetio vrlo neugodno, čak i povrijeđeno sa tom tezom. Zar je moguće da ljudi na kontinentu imaju takvo mišljenje o nama Istrijanima? Koje se toliko bazira samo na uspjehu istarskih turističkih tvrki u zadnjih 30-ak godina? Zar je moguće da nitko ne zna kako se živjelo u Istri do, tamo, 70-ih godina prošlog stoljeća, dakle prije procvata turizma?
Do tih godina, život u Iatri bio je jednako težak kao i život ostalih ljudi u Hrvatskoj. Budimo realni, i danas ljudi u Istri žive jednako teško kao i u ostatku države. Ogromna količina novca koja se koncentrira u toku ljetne turističke sezone vrlo se brzo potroši, bilo kroz poreze državi, jedinicama lokalne samouprave, kroz dividende vlasncima ili kroz dnevne troškove.
Razmišljanje da je Istra oduvijek dobro živjela samo na bazi zadnjih 30-ak godina potpuno je krivo, jer čak i od turizma, koristi imaju samo pojedinačne skupine ljudi, najčešće vlasnika ili managera velikih turističkih tvrtki. Ali takvih tvrtki ima po cijeloj državi, koje zarađuju čak i više od turističkih tvrtki u Istri, pa ipak, rijetko će koji Istrijan uvrijediti npr. žitelja sela u okolici Koprivnice riječima da nisu probali težak život, i to samo zbog toga što u tom kraju djeluje Podravka, Belupo, oko kojih se vrti ogromna količina novca. Život je i dalje tamo težak, a bio je i prije pojave Podravke, a i od Podravke koristi imaju samo određene skupine ljudi.
To što sela u Istri možda nisu probala tešku glad ne znači da su ljudi i prije 200 godina živjeli dobro od turizma, već da su stanovnici uvijek nastojali osigurati kakav – takav izvor hrane.
Tako je to i danas, nakon procvata turizma. Jer da svi mi dobro živimo samo od turizma, ne bi stanovnici sela koje se nalazi tek 5 kolimetara od Poreča, centra hrvatskog turizma uzgajali krumpir, hranili stoku, radili po dva tri posla kako bi osigurali egzistenciju.
A čak i ljudi koji se bave turizmom, npr. privatni iznajmljivači, ugostitelji, ne zarađuju ogromne količine novca, već zarade dovoljno da se može živjeti u nekim granicama ugode. Rijetko tko od turizma može živjeti u lukszuzu ili raskoši. A čak i kada se zarade određene količine novca, iza ugodnog života stoji ogoman, mukotrpan rad u ljetnoj turističkoj sezoni za koji očito nitko izvan Istre ne želi znati.
Znači li to da ne smijemo biti Hrvati, odnosno da moramo biti Istrijani koji dobro žive onda kada nekome odgovara umanjivati vrijednost našeg rada? I to samo zato što na našem području djeluju bogate tvrtke, pa nas upravo naše radišno istrijanstvo koje je i stvorilo te velike tvrtke negativno karakterizira u očima drugih stanovnika? Ili to znači da ne smijemo biti Istrijani, odnosno da moramo biti Hrvati kada se od tog našeg rada u turizmu, poljoprivredi, brodogradnji, očekuje da stvaramo nove izvore prihoda?

zzlevak