Reagiranje „Odbora za referendum“ na iskrivljene i lažne izjave odgovornih istarskih političara krajem 2007. godine

Upućena poruka, predsjedniku Županijske skupštine Antonu Perušku, danom predaje zahtjeva za referendum o Rockwoolu, koja je glasila „poštivanje prava građana na referendum je test demokraciji u Istri“ odbačena je i opet se je obistinilo da niti treći zahtjev građana Istre za referendumom nije proveden.

Nažalost, time je demokratizacija u Istri kao i participacija građana u odlučivanju opet izostala.

U Istri se trajno nameću volje politika, «iz višeg na niže – odozgor», a protiv pravila supsidijarnosti.

Za 2007. godinu definitivno možemo reći da je godina nastavka negativnih, protugrađanskih trendova u Istri.

Rockwool se je dogodio tu gdje je i biti će obilježen kao ogromna crna mrlja na savjesti i moralnosti politike, na ekološkoj i demokratskoj svijesti vladajućih, a da bi ta savjest i moralnost bili u potpunosti dovedeni do apsurda, Jakovčić se je unatoč svojoj ulozi u svemu, čak proglasio najvećim istarskim ekologom godine!!!

Posljedice su se već pokazale, u nepovrat su obezvrijeđeni prostor i poljoprivreda te građanska prava na supsidijarno odlučivanje, a kod građana je prouzročen strah od posljedica sukoba sa vlašću 

Ni njemu ni njegovim nalogodavcima nije jasno da su se građani Istre i bez Rockwoola snašli i da žele živjeti u prostoru sa više čistog zraka i čiste prirode, sa više zdravlja, pravde, poštivanja vrijednosti i tradicije.

Istri je dosta CO2 i ostalih prljavih derivata po glavi stanovnika te boleština  koje iz tih zagađenja proizilaze.

Istra ne želi niti Rockwool, niti LNG, niti Plomin 3, niti spaljivanje otpada u Koromačnom.

Te vrlo jasne poruke građana Istre po Tuliu Demetliki bile su „događanja naroda“,  po Marini Matulović Dropulić „zakašnjela pamet“, a po Ivanu Jakovčiću „politikanatstvo“. 

Pretjerana urbanizacija već daje svoje negativne učinke (npr. slučaj Vodnjana gdje je najprije prodana urbanizirana zemlja, a nakon toga se isti prodavatelj, Grad Vodnjan, žali na pretjeranu urbanizaciju!!!).

Pitoma sela u unutrašnjosti Istre počela su ličiti na hacijende iz western filmova, a priobalje na meksičke sapunice sa bazenom iz „Milano Mare“, prljajući tako prostor i obezvrjeđujući tradicijsko stvaralaštvo kao podlogu moderne arhitekture.  

Do danas nije donesen zakon o agroturizmu za jednu od najprosperitetnijih grana razvoja sela i zaleđa obalnoj Istri i većina obitelji sa seoskih gospodarstava i danas obijaju vrata birokracije koja po nahođenju donosu kvazi uredbe, a na terenu se dešava najveći plagijat koji obezvrjeđuje ono što bi trebala biti intencija zakona, a to je očuvanje seoske proizvodnje i služenje u izvornom seoskom ambijentu, što znači ostati na selu i sačuvati selo.

Godina na isteku obilježena je i nekim sretnim okolnostima, neostvarenim  projektima samozvanog projektanata Ivana Nina Jakovčića čiji „projekti“ se ne temelje na opravdanim potrebama razvoja niti stručnom i profesionalnom planiranju potrošnje prostora. 

Srećom na Brijunskom otočju nije prodan niti jedan kvadrat Istarske zemlje i nije sagrađen ili rekonstruiran niti jedan objekt posredovanjem poduzeća za „učinkovitu rasprodaju Istre“ Brijuni Rivijera d.o.o., te najveće istarske agencije za promet nekretninama.

A moglo se dogoditi kao i sa Barbarigom i Dragonerom čime bi se prouzročila nepopravljiva dugoročna šteta građanima Istre i Hrvatske u ogromnim iznosima, većim od nekoliko milijardi kuna.

Srećom, vraćen je na doradu i Generalni urbanistički plan grada Pule i sada može biti dorađen i sa pripadajućim teritorijem koje je napustila vojske od Valelunge do Muzila, te bi time Pula uistinu postala grad na moru, sa svom svojom ljepotom trećeg milenija ali bez političkog posredovanja i fantomskog poduzeća Brijuni Rivijera, kojeg je napustio i njen generalni vođa.

Još uvijek nije sagrađeno niti jedno golf igralište također kao model iskorištavanja našeg prostora za neke nove  i strane kolonizatore.

Srećom nije sagrađena niti nova, najnovija „Jakovčićeva bolnica“, na potpuno  pogrešnoj lokaciji i za ogromne i prevelike novce.

Bolnica je Istarska, te pripada svim građanima Istre i mora biti locirana na „vratima Pule“, po pravilima struke, a ne u centru grada, koji pripada sasvim drugim urbanim sadržajima.

Opet se sada politički, „odozgor“, nudi i veliki smećarski centar Kaštijun, a svaka bi i malo stručnija osoba zaključila da takav centar, na županijskoj razini, nema što tražiti na toj i takvoj lokaciji.

I svakoj domaćici je to jasno ali to nije jasno Tuliu Demetliki i Ljiljani Dravec, a jasno i njihovom poslodavcu Ivanu Jakovčiću.

Separiranje i recikliranje otpada treba se odvijati sa novim tehnologijama u industrijskim pogonima, a ne jednom ovakvom prečicom spaljivanju.

Dosta nam je furana, dioksina i ostalih prljavština kao i političara koji nam to nude kao pravo rješenje.

Godina na isteku obilježena je i drugim „planovima“ nametnutih odozgora i politički, opet bez struke i opravdane lokacije institucije kao gradnja Moderne galerije kao Sveučilišni centar i studentski kampus.

Dokada će taj samozvani projektant Ivan Jakovčić nametati takve projekte bez participacije zainteresiranih građana i struke?

Dokada će nam nametati i nekakve paraistitucije Europskih regija koje tobože obećavaju ogromne novce, a još nije riješio niti osnovna egzistencijalana pitanja povrata istarskih majki i penzionera iz Schengenskog susjedstva.

Srećom Ivan Jakovčić nema više vremena, niti će mu to nova Vlada dozvoliti, jer će valjda i tamo biti razumnih i prije svega stručnih ljudi koji su i sada, a i u buduće će procijeniti, da se takvi projekti ne mogu više nikada i nikome nametati „odozgor“ po nekakvim neobičnim i mutnim vizijama, već isključivo po struci , željama i potrebama građana.

Predsjednik odbora    
Bruno Poropat                         

Potpredsjednik odbora 
Damir Radnić