Istra – kako je počela kulturna revolucija u oficirskom ljetovalištu
Autor: Sven Semenčić, Jutarnji List
U gluho doba tople lipanjske noći kolona rasklimanih autobusa usporeno vrluda starom magistralnom cestom koja preko mitskih Žminja i Vodnjana spaja Pulu i krajnji jug istarskog poluotoka s ostatkom “prikoučkarskog” svijeta.
Godina je 1987. i cijeli se Zagreb priprema za veliki sportski događaj koji će do danas ostati upamćen kao jedan od najreferentnijih evenata u povijesti grada. Socijalistička Jugoslavija odlučila je prekršiti temeljna ljudska prava i ukloniti s ulica grada likove koji bi prema sigurnosnoj procjeni mogli bili neprimjereni za pokazivanje svijetu koji u srpnju dolazi u Zagreb na Univerzijadu. Romi, glavni akteri tog prototipa “humanog preseljenja”, prebačeni su u tom noćnom blitzkriegu starim autobusima iz glavnoga grada u ionako polupustu i poluotpisanu Istru.
Što je donijela Univerzijada
Velik broj njih i danas živi u središtu Pule, no većina Roma pristiglih iz Zagreba smještena je u srednjovjekovnoj urbanoj jezgri Vodnjana. Jedinstvenu vodnjansku atmosferu u svom je dokumentarcu “La Strada” iz 2004. sugestivno prenio redatelj Damir Čučić. Tragika povijesti grada s tisućljetnom poviješću – koji od Pule dijeli tek desetak kilometara ravnice – dobila je tako novu epizodu.
Do dolaska Roma 40-ak su godina zjapili sablasno prazni nizovi građanskih kuća, u kojima su u središtu Vodnjana svojedobno živjeli talijanski karabinjeri i carinici “uvezeni” s juga Italije. Iako uglavnom više ne žive u centru grada, preostali Bumbari – kako sebe ponosno nazivaju vodnjanski Talijani – i danas su aktivni u očuvanju specifičnosti svog kulturnog identiteta, zeznutog talijanskog dijalekta. Univerzijada je, međutim, za Istru i ovu priču važna i zbog jedne druge stvari koja je, za razliku od tajne “Operacije Romi”, izvedena polulegalno.
U igri su bili ogromni budžeti koje je ocvali socijalizam široke ruke prosipao u promociju države čija se propast već naslućivala. Lokalna je radiopostaja, u sustavu Radiotelevizije Zagreb, “naslijedila” tako od svoje centrale, za tadašnje prilike, najmoderniju studijsku opremu. Utemeljen je tako legendarni Studio 3 Radio Pule koji će naredno desetljeće biti jedan od važnih elemenata u formiranju novog kulturnog, ali i političkog identiteta Istre.
Osim gostionice Vodnjanka, te kultne gastro-socijalne institucije, lokalnog debatnog centra, smještenog uz rub magistralne ceste, 90-ih će Vodnjan i okolica dati i najvažnije aktere glazbene i pop-kulturne scene, ljude kojima je obližnja Pula bila downtown iz kojega su krenuli u postavljanje novih standarda ostatku zemlje. Deset godina kasnije ovdje će noću snimati Alen, Livio, Edi, Gustafi ili Tamara. Osobno svjedočim kako je Radio Pula za Istru 90-ih značila isto što i Zvečka za Zagreb 70-ih….
