Nema komentara, nema što reći, smislit će nešto do presice za tjedan dana – to su odgovori koje smo dobili od prvog porečkog SDP-ovca Arduina Matoševića na pitanje da komentira odlazak Snježane Mekota iz stranke nakon 43 godine te nekoliko uspješnih vijećničkih mandata, tajničkog i drugih poslova koje je odradila u lokalnom SDP-u. Takve smo odgovore često dobivali od Matoševića u raznim prilikama u kojima bi komentar vođe jedne respektabilne političke stranke bio koristan i za javnost i za stranku. A taj čovjek vodi lokalni SDP već dva desetljeća, gurajući glavu u pijesak kad god prilike traže da je digne visoko. Koji to ljudi glasaju za njega i kakav SDP ti ljudi priželjkuju?
Zapravo nema razlike u odnosu na istarske SDP-ovce koji su u ožujku ponovno izabrali Dina Kozlevca, koji od tada ponavlja "ništa se posebno ne događa; u SDP-u Istre nema nikakvih sukoba ni problema; ne događa se ništa alarmantno; nema raskola u istarskom SDP-u". Vodstvo porečkog i županijskog SDP-a kao da mantranjem pokušava uspavati članove, uvjeriti ih da je sve u redu, da ne treba uključiti mozak, samo širom otvoriti usta i progutati sve što se servira. A za sedam dana javnosti će ponoviti nekoliko floskula i politikantskih praznih priča – važno je da sve ostane po starom. Oni koji aktivno rade u stranci, koji od drugih traže aktivan angažman slobodno mislećih homo sapiensa, nisu dobrodošli, jer bude ostale svojom hiperaktivnošću. "Moramo stvoriti organizaciju koja kvalitetom parira ugledu i ulozi stranke na nacionalnom nivou, pa makar počeli s Porečom", rekla je prošle godine Snježana Mekota, spremna povesti porečki SDP u drugačije vode. A Matošević, koji je na kraju ipak odlučio tražiti od članova još jedan mandat, poručio im je tada da je svejedno hoće li izabrati njega ili njegovu dotadašnju zamjenicu jer se "u politici stranke ništa bitno neće promijeniti". Međutim, svejedno se svojski trudio ne bi li na kraju pobijedio Mekotu samo s tri glasa razlike. Očito nije bilo niti jest svejedno tko vodi Gradski odbor SDP-a Poreča. Pri tome su Matoševiću stalno puna usta mladih snaga stranke, kao da je mladost kvalifikacija za uspješan politički rad. Jedini javno vidljiv rad SDP-a bio je onaj Snježane Mekote, vijećnice, premda je uz nju u vijeću donedavno bila i jedna od mladih snaga, Maja Ružić Baf, uglavnom potpuno nesvjesna političkog konteksta. "Mladi" u SDP-u nemaju od koga učiti nakon što je Mekota otišla, a mnogi nisu ni dok je bilo prilike, jer su u stranku ušli iz osobnih, a ne političkih razloga. 
A po sličnoj špranci, uz časne iznimke, funkcionira niz lokalnih SDP-ovih organizacija, uključujući i županijsku. Tajnik županijske organizacije uopće ne obavlja svoju funkciju, jer je važnija uloga dožupana, lokalne organizacije nemaju profesionalne tajnike, a mnoge ni blagajnike, pa nije čudno da su tehnički u rasulu. Porečka stranačka konvencija ponovljena je jer nije bilo kvoruma, nakon čega je na inzistiranje Mekote provjeren popis članova i izbrisano 25 imena onih koji godinama nisu podmirili dug za članarinu. Ni pulska konvencija nije imala kvorum, pa je ponavljana, navodno iz tehničkih razloga – možda istih kao u Poreču. Kakvi god bili razlozi u pulskom slučaju, nitko nije bio spreman javno ih izreći. SDP u Istri odavno je iz stranke koja je bila rasadnik za kadrove i članove IDS-a degradirao u prirepak regionalne stranke na vlasti, koja ga tolerira zbog privida demokracije. I pri tome građanima Istre poručuje da je zapravo svejedno za koga glasaju. Vlast IDS-a ostaje stabilna, a SDP-ovi rezultati na lokalnim izborima u većini gradova/općina sve su slabiji. Uz časne iznimke, u Istri nema socijaldemokrata – osim po nazivu iza kojega se krije ideesovsko podaničko lice s puno ručica koje grabe svaka svoju poziciju u vlasti.

Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre