»Dosad potrošeno 2,5 milijuna kuna, a bazenu ni traga«, »Obećavalo se, a i dalje će se obećavatl«, »Prvo dovršetak stadiona, a zatim bazen«, »Montažni bazen kao prijelazno rješenje«, »Montažni bazen za spas« … samo su neki od naslova novinskih članaka u posljednje dvije i pol godine vezani za vječni problem prvenstveno pulskih vodenih sportova. Priča o bazenu, barem što se Pule tiče, u međuvremenu je očito tako duboko pala u zaborav, da je se više ne spominje ni u predizbornim obećanjima. I novi lokalni izbori su došli i prošli, a obećanog bazena se nitko čak više ni ne sjeća.
No, tih istih priča o bazenu svakodnevno se prisjećaju pulski plivači, vaterpolisti, triationci, rekreativci. .. I ne samo oni, jer situacija nije ništa bolja ni u Poreču, Rovinju … Dvije i pol godine nakon što su se zajedničkom akcijom oglasili plivački, vaterpolski, ronilački i triation klubovi, Plivački savez Istarske županije uputio je novi vapaj.

Stanje je alarmantno
Prema riječima Duška Dozeta, novog predsjednika Plivačkog saveza Istarske županije koji je tu funkciju preuzeo prije dva mjeseca, ujedno i predsjednika Plivačkog kluba »Poreč«, stanje vodenih sportova (plivanje, daljinsko plivanje, vaterpolo, triation) u Istri je alarmantno, a plivanjem se, prema grubim procjenama, bavi oko 1.500 sportaša različitih uzrasta. Dozet kaže da je samo u Puli, okvirno od sredine devedesetih godina, potrošeno oko pet milijuna kuna na različite idejne projekte od kojih do današnjeg dana niti jedan nije realiziran.
– Vlada fama da je bazen preskup, ali to je zato što se rade megalomanski projekti. Ako se projekt dobro osmisli, natkriveni bazen, a što se Pule tiče u obzir dolazi samo 50-metarski i ništa manje, isplativ može biti i u zimskom i u ljetnom periodu. Forsira se projekt Pragrande na močvarnom terenu, a u gradu ima više terena gdje bi to bilo puno jeftinije i ekonomičnije. Da ne govorimo o tome da struku nitko ništa ne pita – smatra Andrija Jergović iz »Balene«.

Djeca bježe iz plivanja
– Poreč je, što se planiranja tiče, u sličnoj situaciji kao i Rovinj koji ipak najavljuje skoru realizaciju izgradnje bazena. U Poreču postoji konkretan idejni projekt za Žatiku, no iskustvo s nedavno izgrađenom dvoranom pokazalo je da se radi o megalomaniji u odnosu na stvarne potrebe. Vezano za izgradnju glavnog projekta bazena obećanja su stara oko tri godine – govori Duško Dozet.
U nešto boljoj poziciji, barem što se ljetnih mjeseci tiče, jest rovinjski »Delfin« koji u dva i pol mjeseca koliko se efektivno koristi otvoreni 50metarski bazen pokušava kompenzirati mučan i mukotrpan rad u minijaturnim hotelskim bazenima tijekom ostatka godine. Porečani treniraju u Rivierinom »Picalu« koji je Grad Poreč natkrio balonom, a pulski plivači u četverostaznom MUP-ovom bazenu u Valbandonu, izuzev ljeti kad na otvorenom improviziraju plivališta u moru.
– Jedna od činjenica koja također zabrinjava je da su pulskim klubovima posljednjih godina smanjena financijska sredstva za satnicu bazena u Valbandonu koji koristimo veći dio godine. Iz toga je očita orijentacija na druge sportove, plivanja nema nigdje. Usto, činjenica je da zbog sve manjeg broja fonda sati klubovi mogu prihvatiti sve manje djece, a bit će ih još manje. Iako je otvaranjem bazena u Valbandonu napravljen kvalitativan skok, a broj plivača u pulskim klubovima skočio sa 70, 80 na 200, 300, uz trend smanjivanja fonda sati klubovima generalno je primjetan pad broja članova za oko 30 posto – ustvrdio je Danko Turčinović iz »Arene«.

Tko će preživjeti sutra
Od posljednje inicijative predstavnika vodenih sportova dogodili su se sastanci kod pulskog gradonačelnika i istarskog župana na kojima se također puno obećavalo, a od tada do danas, više od dvije godine vrijeme za njih kao da stoji.
– Mi više jednostavno ne možemo čekati. Novih bazena u Istri nema, najavljuje se da će se graditi do 2009. godine, ali mi ćemo dotad ostati bez klubova – govorio je još u veljači 2007. tadašnji predsjednik Plivačkog saveza Istarske županije Milan Žužić. Svake godine u Istri gubimo po jedan bazen. Ranije su klubovi istjerani iz bazena pulske »Histrjje« i medulinskog »Belvedera«, zatim iz porečkih hotela »Pical« i »Kristal«, sad se treba rušiti bazen rovinjskog hotela »Montauro«. Jednostavno više nećemo imati bazena u kojima ćemo moći trenirati. U Puli su brojni klubovi stisnuti u četiri uske staze bazena u Valbandonu sa sve manjom satnicom. Situacija je postala neizdrživa i ne poduzmemo li hitnu akciju moći ćemo staviti ključeve u brave. Voda je došla do grla.
Nevjerojatno, ali istinito, svi istarski klubovi su kako – tako preživjeli do danas. Pitanje je jedino koji od njih neće preživjeti sutra.

Marina VUKŠiĆ, Glas Istre