U većini istarskih gradova s čijim smo predstavnicima kontaktirali jednostavno su odlučili ne objavljivati, odnosno ne davati podatke o svojim dužnicima. To bi značilo ili da njihove pravne službe ne rade dobro svoj posao, ili da ti gradovi ne žele transparentno prikazati svoje poslovanje građanima, s čijim novcem raspolažu.

Nedavno smo se susreli s primjerom iz Umaga u kojem Grad nije želio dostaviti podatak o dugovanjima ugostitelja s južne šetnice. Gradonačelnik Vili Bassanese se tada pozvao na Zakon o zaštiti osobnih podataka. Pojasnio je da je gradskoj upravi bila želja da na svojim službenim web-stranicama objavi sve dužnike prema Gradu, za što su tražili mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka od koje su dobili sljedeći odgovor:

"Nesporno je da postoji pravo na informaciju, ali ukoliko su zadovoljeni uvjeti propisani posebnim zakonom. Međutim, budući da se radi o osobnom podatku temeljem Zakona o zaštiti osobnih podataka, zaključno iznosimo da u konkretnom slučaju ne postoji pravna osnova na temelju koje bi stranka (podnositelj zahtjeva) imala pravo dobiti na korištenje predmetne podatke dužnika, izuzev ako bi dužnici dobrovoljno pristali/dali privolu za takvo korištenje podataka".

Liste za gradske stanove

Očito, u Gradu Umagu su tražili mišljenje za objavu svih dužnika, što doista i nije moguće prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka. Naime, zaštita osobnih podataka se ne odnosi na pravne osobe, već isključivo na fizičke, što su nam potvrdili u Agenciji za zaštitu osobnih podataka.

Doduše, i tu je moguće u nekim slučajevima objaviti podatak u dugovanju prema lokalnoj upravi, ukoliko je tako definirano pravilima na lokalnoj razini. Tako je, recimo, poznato da se kod prodaje ili dodjele gradskih stanova javno objavljuju liste kandidata, što spada u uvjet natječaja, a čime se, prema tumačenju naših sugovornika iz Agencije, ne krši Zakon o zaštiti osobnih podataka. Grad Umag je, međutim, novinaru, ali i javnosti trebao podastrijeti podatak o ukupnom dugovanju ugostitelja, bez detaljnog navođenja svakog dužnika ponaosob ukoliko je riječ o fizičkim osobama, što je na koncu nakon našeg inzistiranja i učinio.

Isto skrivanje, odnosno takozvana zaštita podataka dogodila se u Umagu koncem prošle godine kad su gradski vijećnici otpisali više od četiri milijuna duga komunalne naknade, komunalnog doprinosa i lokalnih poreza. Tada je u izvještaju sa sjednice objavljeno da je dvama poznatim Umažanima, čija se imena, kako je bilo navedeno, ne smiju objaviti, dug od 227 tisuća kuna pao u zastaru, odnosno bio im je oprošten.

Nema poslovne tajne

Neki istarski gradonačelnici, poput vodnjanskog Klaudija Vitasovića, su si uzeli toliko slobode da sami odlučuju što će biti, a što neće biti objavljeno u javnosti. Tako Vitasović kaže da Grad Vodnjan nije objavljivao podatke o dužnicima za gradske prostore niti će to činiti ubuduće.

– Javno iznošenje tih podataka nije korektno i to je poslovna tajna. Objavljivanjem bismo stavili dužnike u neugodnu situaciju. Postoji inventurna komisija sastavljena od članova vijeća koja popisuje te dugove pa podaci nisu sasvim tajni, ali nisu ni za javnost. Smatram da bismo time naštetili tim ljudima, i to je moj stav, zaključio je.

Vitasović time, međutim, krši Zakon o pravu na pristup informacijama, a ni na koji način ne bi kršio Zakon o zaštiti osobnih podataka kad bi objavio imena dužnika – pravnih osoba. No, on si daje za pravo da o tome sam odlučuje.

Stručnjaci iz Agencije za zaštitu osobnih podataka su se čak i nasmijali na Vitasovićevu tezu da je riječ o poslovnoj tajni. Ističu da se o odnosu Grada i dužnika nikako ne može govoriti kao o poslovnoj tajni. Pojašnjavaju da Grad može čak i kod sastavljanja natječaja za dodjelu gradskih prostora navesti da će imena onih koji ne budu plaćali zakupninu biti javno obznanjena. Dakle, pravo je svake jedinice lokalne uprave da samostalno odredi na koji će način biti uspostavljena pravila te koliko će time i sama biti transparentna.

Ni u gradovima Rovinju i Poreču ne objavljuju podatke o svojim dužnicima. Doduše, porečki gradonačelnik Edi Štifanić nam je tek kratko rekao da oni to ne čine, obećavši nam konkretno obrazložiti zbog čega nakon savjetovanja s gradskom pravnom službom, no više nam se nije javljao.

U Gradu Rovinju su nam, pak, rekli da ih u objavljivanju takvih podataka priječi Zakon o zaštiti osobnih podataka. Kažu i da bi bilo upitno bi li se naplata poboljšala da se objave dužnici.

Problem naplate dugova

Grožnjanski načelnik Rino Duniš krajem prošle godine je za Glas Istre otvoreno imenovao dva dužnika, tvrtku Zigante tartufi i Hrvatsku glazbenu mladež, od kojih je Općina 31. prosinca potraživala najveće iznose, ukupno čak 1,1 milijun kuna.

– Cilj mi sigurno nije bio nekome napakostiti ili učiniti mu štetu javnim prozivanjem, već razdrmati postojeću neizdrživu situaciju, skrenuti pažnju na izuzetno velik problem naplate dugovanja, osobito za jedinice lokalne samouprave sa skromnim proračunima poput našeg, te fizičkim i pravnim osobama poručiti da svoje obaveze prema javnim institucijama krajnje ozbiljno shvate i potaknuti ih da ih redovno ispunjavaju. Proračun nam iznosi oko sedam milijuna kuna i nemamo rezervi za kreditiranje neredovitih platiša. Istovremeno, Općina mora plaćati svoje račune, primjerice one za struju, jer u slučaju kašnjenja automatski ide naplata kamata, objasnio je.

Ispravno tumačenje zakona, osim onog službenog iz Agencije za zaštitu osobnih podataka, dobili smo od pulskog gradonačelnika Borisa Miletića.

Gradska imovina je imovina svih građana

– Najviši pravni akt RH, Ustav, u temeljnim odredbama u članku 3. navodi "poštivanje prava čovjeka" kao temelj za tumačenje Ustava, te članak 37. stavak 1. koji kaže: "Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom". Prema tome, prvenstveno trebamo razlikovati osobne podatke fizičkih osoba od podataka poslovnih subjekata.

Osobno doživljavam da je gradska imovina, imovina svih građana te da oni imaju pravo znati tko im je dužan, poštujući pritom odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka. Cilj gradske uprave je maksimalna transparentnost i dostupnost podataka, stoga su i svi doneseni akti gradonačelnika dostupni javnosti i javno prezentirani. Kada je riječ o dužnicima i nekim drugim zahtjevima upućenim gradskoj upravi, bili smo ih primorani uskratiti, upravo poštujući Zakon o zaštiti osobnih podataka, kaže Miletić.

Smatra da je bitno razlikovati pravo na informaciju od javne objave te da je u konačnici i sam zakon dao prilično velike ovlasti agenciji zaduženoj za nadzor te su i kaznene odredbe prilično visoke.

(Piše Bojan ŽIŽOVIĆ, Glas Istre)